Интервјуи Кошарка

Ivo Petović: “Period proveden u Zvezdi, ostatće mi u sjećanju do kraja života”

Foto: Privatna arhiva Ive Petovića

⋆ NOVOGODIŠNJI SPECIJAL ⋆

Bio je ljubimac Zvezdinih navijača. Igrač koji je bukvalno bio samouk, ali čiji talenat nije mogao da prođe nezapaženo. Igrao je zajedno sa Bogosavljevom, Avdijom, Nikolićem, Žižićem, Karadžičem, Kovačevićem, možda i najboljom Zvezdinom generacijom posle generacije Slavnića i Simonovića, ali ostaje žal što su i u Kupu Radivoja Koraća i u domaćem prvenstvu stali na korak od sna. Dragi zvezdaši i zvezdašice, pred vama je još jedan intervju našeg portala, a ovaj put naš sagovornik je bio Ivo Petović.

Foto: Privatna arhiva Ive Petovića

Gospodine Petoviću, za početak nam recite o Vašim dečačkim počecima. Kako se u tom najranijem dečačkom dobu počela rađati ljubav prema ovoj igri?

Kao dječak gledajući reprezentaciju Jugoslavije u kojoj su igrali košarkaški virtuozi Kićanović, Dalipagić, Slavnić, Delibašić, Ćosić, maštao sam tada, gledajući njih, da jednog dana postignem i djelić onoga što su oni bili. Njihove igre usadile su mi veliku ljubav prema košarci. Kasnija i kad sam ih upoznao kao igrač, uvidio sam da se radi i o velikim ljudima, a ne samo velikim igračima.

Jedna veoma interesantna stvar je vezana za vaše mladalačke dane. Naime, pre nego što ste došli u juniore Bubućnosti sami ste trenirali ispred svoje kuće u selu Muo, u Boki, praktično bez organizovanog treninga. Treneri koji su vas doveli u Budućnost su išli da gledaju nekog drugog momka iz Kotora, koji im je bio jako interesantan, ali on iz određenih razloga nije hteo u Podgoricu, tadašnji Titograd. Tada im je neko rekao da ima mlad visok momak koji rastura na basketu i onda su vas nekako našli i testirali. Ljudi nisu mogli da vjeruju da neko ko nije u ozbiljnom treningu ima tako pravilan i precizan šut. Imali ste knjigu Kreša Ćosića o osnovima košarke i koš na kući, a pošto ste bili jedino dijete u porodici čitave dane ste provodili šutirajući, od jutra do mraka. Recite nam malo više o tome.

Ja sam u to vrijeme igrao basket sa prijateljima u Kotoru jer košarkaški klub tada nije postojao u Kotoru. Toga dana došli su ljudi iz KK Budućnost, a to su bili Nikola Sekulović I Živko Brajović. Na preporuku pokojnog profesora Stojana Lazića iz Kotora, na čemu sam mu bio neizmjerno zahvalan, ja sam otišao za Titograd današnju Podgoricu da igram za KK Budućnost.

Kako teku Vaši juniorski dani u Budućnosti?

Na juniorskom prvenstvu Crne Gore na mom prvom nastupu za juniore Budućnosti ja sam postigao 32 poena. Na toj utakmici bio je prisutan tadašnji trener kadetske i juniorske reprezentacije Jugoslavije Rusmir Halilović. Od te utakmice počela je praktično moja košarkaška karijera. Svi su bili oduševljeni kako je moguće da jedan dječak bez pravog treninga i kluba, praktično samouk, igra tako dobro.

1981. godine počinjete svoju seniorsku karijeru u Budućnosti. Kako je izgledao prvi izlazak na parket? Sećate li se koja je to utakmica bila?

Moj prvi izlazak na parket bila je utakmica protiv Radničkog iz Beograda i tada sam upisao prve poene na prvologaškoj sceni u dresu Budućnosti. Puno mi je značilo kada mi je posle te utakmice prišao legendarni centar i reprezentativac Jugoslavije Žarko Knežević čestitao mi i poželio mi mnogo poena u mojoj budućoj karijeri. Tadašnji trener koji me je tada “gurnuo u vatru” bio je pokojni Čedomir Đurašković.

U Budućnosti ostajete do 1984. godine kada prelazite u Zvezdu. Ko je bio najzaslužniji za Vaš dolazak u redove crveno-belih? Da li je bilo i nekih drugih ponuda?

Kao igrač Budućnosti na juniorskom prvenstvu Evrope sa reprezentacijom Jugoslavije u kojoj su tada nastupali Dražen Petrović, Vladimir Perasović, Stojko Vranković, Danko Cvjetičanin, Goran Sobin, Zoran Radović……osvojili smo II mjesto izgubivši u finalu od tadašnjeg Sovjetskog Saveza predvođenog legendom svjetske košarke Arvidasom Sabonisom.. Moje dobre igre ostale su zapažene i počele su da stižu ponude od mnogih klubova. Među tim ponudama ponuda od Crvene zvezde i legendarnog trenera Ranka Žeravice je bila ponuda koja se ne odbija tako lako. Nakon toga sam 1983. godine prešao u Crvenu zvezdu.

Image may contain: 1 person, playing a sport, shoes and basketball court
Foto: Privatna arhiva Ive Petovića

Od 1983. do 1990. ste nastupali za Crvenu zvezdu i jednom ste izjavili da će Vam “period proveden u beogradskom klubu, ostati u sjećanju do kraja života”. Recite nam malo o tim danima.

Period proveden u Crvenoj zvezdi i druženje sa igračima na treninzima, van terena, Zvezdine Delije, mnogo derbija sa Partizanom, Cibonom, Zadrom i još mnogo toga, a prvenstveno to što sam nosio crveno beli dres 8 godina ostaće zaista najljepši period u mom životu.

Koju utakmicu najradije pamtite u Zvezdinom dresu, a koje se i dan danas ne želite sećati?

Najradije se sjećam svih pobjeda u derbijima sa Partizanom, Zadrom, Cibonom i Jugopalstikom, kao i polufinala Kupa Radivoja Koraća protiv Saragose i polufinala protiv Reala iz Madrida. Utakmice kojih ne želim da se sjećam bile su finale protiv Cibone u Zagrebu kada smo drastično oštećeni, kao i finala Kupa Radivoja Koraća protiv francuskog Orteza. Da smo tada osvojili titulu prvaka Jugoslavije Dražen Petrović bi prešao u Crvenu zvezdu.

Ko Vam je bio najdraži saigrač, a s kim ste najviše družili van hale?

Bilo ih je mnogo, a najviše sam se družio sa Stevanom Karadžićem. Takođe družio sam se i sa Avdijom, Jankovićem, Bogosavljevim, Nikolićem, Radovićem, Žižićem. Oni su me sjajno prihvatili i pokazali da su osim toga što su bili dobri igrači bili i dobri ljudi. Jer ja tada bez njihove podrške, kao i podrške trenera ne bih bio to što jesam.

Ko Vam je bio najteži protivnik i kog igrača ste najviše cenili iz protivničkih ekipa?

Najteži protivnik i neko koga sam najviše cijenio iz protivničke ekipe bio je legenda Dražen Petrović. Kao mlađi, igrajući za kadetsku, juniorsku i A reprezentaciju Jugoslavije bili smo mnogo puta i cimeri na putovanjima, pa sam ga poznavajući ga, mnogo cijenio i kao čovjeka.

Image result for ivo petović
Foto: Tportal

Za čim najviše žalite, a zbog čega ste najviše srećini iz perioda dok ste igrali u Zvezdi?

Žalim za neosvojenim titulama a mislim da smo bar jednu zaslužili. Sa druge strane bila mi je čast nositi crveno-beli dres, pa nekako cio taj period smatram srećnim. Bio sam jako ponosan što me u tom dresu gleda cijela tadašnja Jugoslavija.

Ima li neka interesantna angdota iz tog perioda koje i dan danas volite da se setite?

Anegdota ima mnogo….i previše, ali nisu za javnost.

Nakon Zvezde ste igrali u Grčkoj, Luksemburgu, Švedskoj, Portugalu, Slovačkoj, Rusiji, Tunisu, Makedoniji, Švajcarskoj i Rumuniji. Recite nam malo o tom periodu.

Svuda mi je bilo dobro, naročito u Slovačkoj gdje smo osvojoli titulu prvaka države. Takođe, u Tunisu smo osvojili Kup te zemlje.

Image result for ivo petović
Foto: KOŠ magazin

Vaši reprezentativni nastupi (juniorski i seniroski)?

Za kadete i juniore sam nastupao 65 puta a za seniorski tim 40 puta. Nositi dres tadašnje Jugoslavije bio je san svakog sportiste.

Koji trener je ostavio najveći trag u Vašem životu?

Legendarni trener Ranko Žeravica je ostavio najveći trag u mom životu. Takođe ovom prilikom želim da pomenem i trenere koji su mi pomogli u mom košarkaškom razvoju, a to su bili Zoran Slavnić, Rusmir Halilović…

Kada prestajete zvanično da se bavite igranjem i šta ste radili posle toga?

Prestao sam da igram zvanično košarku 1999. godine. Nakon očeve smrti koja se desila baš u tom periodu, u inostranstvu završavam moju igračku karijeru i vraćam se u Kotor.

Ivo Petović danas?

2000. godine otvaram svoj košarkaški klub “Stars” u Kotoru, gdje radim sa djecom. Klub i danas uspješno vodim.

Image result for ivo petović

Da li ste u kontaktu sa saigračima iz doba dok ste igrali u Zvezdi?

Uglavnom da, a najčešće sa Stevanom Karadžićem.

Šta Vam je ostao neostvareni košarkaški cilj?

Učešće na Olimpijskim igrama.

Zvezda danas?

Naravno da stalno pratim Zvezdu i radujem se svakom njenom dobrom rezultatu i osvojenoj tituli.

Hvala Vam na izdvojenom vremenu i veliki pozdrav u ime našeg portala i svih Zvezdinih navijača.

Hvala Vama. Veliki pozdrav svim navijačima Crvene zvezde.

Додајте коментар

Кликните да бисте објавили коментар

Скочи на траку са алаткама