Интервјуи Хокеј

Valentina Vrhoci i Filip Korenić – najbolji na Trofeju Beograda

Danas smo, konačno, našli malo zajedničkog vremena sa mlađim naraštajima SKHL Crvena zvezda, te smo sa njima porazgovarali o hokeju, njihovim očekivanjima, igri, druženju i svakako o Trofeju Beograda, na kojem su proglašeni za najboljeg beka, odnosno za najboljeg golmana. Mi smo izuzetno srećni što sa vama možemo da podelimo razmišljanja ovih divnih klinaca, Valentine Vrhoci i Filipa Korenića i veoma dobih igrača. Uživajte!

Prvo smo popričali sa Valentinom…

Kako si ti došla na hokej?

“Mene je mama dovela na Školicu klizanja, naravno, da naučim da klizam. Trener Partizana mi je nakon nekoliko meseci prišao i pitao me da li želim da probam sa palicomi pakom da igram. Probala sam i mnogo mi se dopalo.”

Je l’ si želela nekada nešto drugo da treniraš?

“Pre hokeja sam trenirala sportsku gimnastiku, a kratko sam trenirala i  tenis.  Ali, već sa šest godina sam počela da treniram hokej.”

Sa dečacima si u timu. Kako ti to pada?

“Super je sa dečacima zbog druženja, pre svega, ali i zbog izazova. Ozbiljnija je igra sa dečacima nego sa devojčicama, grublja je i to mi se mnogo više sviđa.”

Polako se penješ u starije selekcije. Kako ti se to čini? Kako izdržavaš sve treninge i školu istovremeno?

“Moći ću da igam do neke osamnaeste godine, posle više ne, jer tada počinju ozbiljnije i grublje igre. Ali, do tada, mogu da treniram sa dečacima. Izdržavam teninge jer ih uglavnom imamo uveče, pa kad stignem, stignem. Škola je na prvom mestu. Ali mi svejedno ne pada teško jer jedva čekam da dođem. U školi su ok po tom pitanju, jer nikad uglavnom ne izlazim iz škole. Učim stalno i snađem se nekako.”

Na ovogodišnjem Trofeju Beograda izlasana si za najboljeg beka. Kako ti se to dopalo?

 “Meni je bilo super. Osimi što pobeđujemo, mnogo smo se družili. Imali smo i goste čak, naše prijatelje iz Slovenije. Kažem, baš mi je bilo super i mnogo mi se svidelo to druženje.”

A kako je igrati na tuđem ledu?

“Kada smo tamo, kada gostujemo, isto je kako da igramo kod nas. Imam dosta drugova van Srbije, mada ih najviše imam iz Slovenije.”

Imaš li nekog hokejaša kojeg posebno gotiviš?

“Patricka Kena, recimo, najviše volim, jer ima posebne finte, pa ponekad pokušavam i da ga kopiram.”

Šta očekuješ od  hokeja nadalje?

“Očekujem dok mogu sa dečacima da igram, da još više i naučim. Imamo mnogo takmičenja, sa devojčicama, pa zato očekujem dosta da putujem, igram, družim se, da pobeđujmo.”

 

A potom i sa Filipom, kada je stigao na trening.

Otkud ti na hokeju? Kako si postao hokejaš?

“Stric mi je bio hokejaš. On me i doveo ovde. Bio sam na njegovoj utakmici i rekao sm kasnije mojima da hoću da se upišem i ja.”

Jesi li pored hokeja trenirao još nešto?

“Hteo sam ranije da treniram košarku, ali nisam mislio da ostavim hokej.”

Bude li ti teško da uporedo treniraš i ideš u školu?

“Jeste nekada teško da izdrzim sve. Evo, idemo večeras u Ljubljanu i vraćamo se u ponedeljak jutro, a tako je često, pa svaki ponedeljak ne idem u školu. Mada iskreno, to im se tamo baš ne sviđa, pa često prave frku.”

Proglašen si za najboljeg golmana Trofeja Beograda. Je l’ to bio dobar osećaj?

“Ponosam sam na sebe, ali i na svog trenera i nadam se baš da je i trener ponosan na mene.”

Imaš li nekog uzora među hokejašima?

“Pa i nemam nekih uzora u hokeju. Sam sebi sam omiljeni hokejaš. “

Ti i Valentina igrate u istoj selekciji. Kako se slažete u toku igre?

“Nas dvoje se na ledu slažemo najbolje, kao i kada smo van leda. Baš smo super tim.”

Šta očekuješ nadalje od hokeja?

“Očekujem da ću nekada stići i do reprezentacije. Možda ne Srbije, ne znam.”

Kako je napredovati kroz selekcije?

“Taj put selekcija nije baš lagan. Imam sve vise treninga. Kada sam krenuo imao sam dva do četiri, a sad imam od sedam na naviše.”

2 Коментарa

Кликните да бисте објавили коментар

Скочи на траку са алаткама