Играчи Историја Фудбал

VLADISLAV BLEKI BOGIĆEVIĆ

Autor: CZBG, Popović N.

U Zvezdinoj istoriji jedna od najdominantnijih ličnosti na terenu i van njega je sigurno Bleki. Na terenu igračina, velemajstor, al’ u svakom smislu te reči.

Dovoljan dokaz kakav je igrač bio je to što valjda ne postoji ozbiljan fudbalski stručnjak, novinar, niti obični ljubitelj fudbala koji u idealni tim Zvezde svih vremena ne bi stavio Blekija.

Слика

U naš klub je stigao ’65 i prošao celi juniorski staž. Igrao je na mestu napadača i veznog igrača, i odmah se vidilo da je talenat neslućenih razmera. Posle juniorskog staža odlazi godinu dana (’69-’70) na kaljenje u Maribor. Po povratku Čiča ga polako uvodi u prvi tim, ali na mestu levog beka i centarhalfa. U godinama koje slede postaje nezamenjiv član prvih 11 i jedan od najboljih igrača Zvezdine mašinerije.

Odlaskom Džaje u inostranstvo postaje i kapiten i vođa tima u svakom smislu. Te ’76-’77 Zvezda osvaja titulu sedam kola pre kraja, što je rekord bivše države za sva vremena. Taj tim, predvođen Mišom Pavićem, igra možda i najlepši fudbal koji je do tada videla publika širom zemlje.

O.Petrović, Jelikić, Novković, Baralić, Keri, Bogićević, Petrović, Nikolić, Filipović, Sušić, Stamenković.
Sa klupe su ulazili Kajganić, Jovanović, Ratković, Radović, Dule Savić i D.Lukić.Ekstra,talentovan tim i generacija.

Слика

Kada se očekivao napad na LŠ, uprava pravi jednu od najvećih mogućih grešaka. Vraća Džaju i daje mu kapitensku traku. Uvređeni Bleki, koji je vođa tima, odmah traži da ga puste u inostranstvo. Uprava odbija, a Bleki, da bi se osvetio, u prvom kolu LŠ protiv Borusije M. pravi dve kardinalne greške i gubimo 3:0 u Beogradu . U revanšu je bilo 5:1 i taj dvomeč je najteži poraz Zvezde u istoriji. To je bilo u sredu, a za četiri dana u nedelju, u večitom derbiju, Bleki ponavlja nešto slično i gubimo 3:1. To je bila jedna od najtužnijih nedelja u istoriji.

Posle toga uprava ga pušta, a on odlazi u Kosmos da Amere uči fudbal. Tamo će igrati sa Peleom, Bekenbauerom i Kinajom i biti im kapiten. Postaje legenda i član Kuće slavnih što nikada, do tada a ni od tada, nijednom Srbinu ni Jugoslovenu nije pošlo za rukom.

Van terena Bleki je još veća legenda. Fizički lepotan, mangup, onaj pravi sa beogradskog asfalta, srpski Best, Kantona, Gaskojn. Publika je prosto ludila za njim, a hiljade dečaka i devojčica počelo je navijati za Zvezdu zbog Blekija.

Znao je u Splitu da ode pred pomahnitalu tribinu Hajdukovih navijača, raširi ruke i kaže: “Šta hoćete, da se možda nećete tući?” A sa tribina grmi Bleki, Bleki. Neobjašnjivo,zar ne? U tom istom Splitu na pripremama reprezentacije uzima autobus i voza sve saigrače po gradu.

Na SP u Nemačkoj, pred odlučujući meč za plasman u polufinale, sva ekspedicija čeka Tita skori tri sata, da ih ovaj primi i pozdravi. Bleki “pizdi” i odlazi govoreći: “Ne bih ovoliko ni mamu čekao!”. Biva kažnjen i oteran na tribine. Protiv Švaba gubimo 2:0 greškama odbrane jer nema Blekija.
“Zdravo Džajo, velemajstore, Moco majstore i vi ostali šegrti!” – tim rečima bi skoro redovno pozdravljao saigrače na okupljanjima reprezentacije.

Još puno priča je kružilo o Blekiju. Neke su tačne, neke možda i nisu, ali ostala je u srcima Zvezdinih navijača, kao i svih onih koji su iskreno voleli fudbal,  legenda o velikom igraču i velikom mangupu.

Jer, samo je jedan i jedinstven  Bleki Bogićević.

Коментар

Кликните да бисте објавили коментар

Скочи на траку са алаткама