Autor: CZBG, Goran M
TITULA ŠAPTOM PADE?
Šta se sinoć zapravo dogodilo na derbiju? Reklo bi se već viđeno, ništa novo u odnosu na ono što već godinama gledamo kada se derbiji igraju na komšijskom stadionu. U početku ostvarimo neku inicijativu, stvorimo šanse koje uredno promašimo (a bogami i penale!) a onda uletimo u “gurku” sa komšijama i, kao po nepisanom pravilu, primamo gol u finišu utakmice, obično iz udarca sa distance, bilo da je riječ o Moreiri, Jojiću ili, evo već u dva navrata, Drinčiću…
Neko će reći – eto, nemamo sreće pa nemamo. Međutim, lopta doduše jeste okrugla ali se ipak ne obrće u bubnju sa brojevima lota. Sreću, dakako, treba i zaslužiti. E pa, da li smo je jučer zaslužili? Donekle i da ali ocjene za umjetnički dojam se u fudbalu na žalost ne dijele.Ne može se čak ni tvrditi da je ekipa bila psihološki loše pripremljena za meč, dapače momci, od kojih i trojica golobradih debitanata, srčano i odlučno su otvorili partiju. Pa ipak, teško da je sve bilo potaman…
Juče ne samo da je trebalo, ne, moralo je bolje. Utisak je da je trebalo drugačije odigrati meč, prije svega formacijski, da ga je trebalo drugačije pripremati. Kada kažem pripremati ne mislim samo na dane (odnosno sedmice) pred samu utakmicu, tu mislim na kompletan dosadašnji dio prvenstva. Derbi je, zapravo, trebalo početi pripremati već u augustu, najkasnije početkom septembra poslije odlaska Milijaša (bez da se to igračima tako i kaže i nepotrebno stvori nervoza). Ukratko: malo kome od nas navijača je jasno zašto trener Lalatović uporno forsira formaciju samo sa jednim igračem u vrhu napada?! Zvezda nema taj tip igrača u timu, tipa Drogbe, dapače, čak i kada ga je imala tj. Nikolu Žigića i tada je igrala sa dva napadača(!). Đorđe Rakić i Luka Jović su napadači koji “znaju lopte”, koji osjećaju prostor, imaju oko i za saigrača a Luka i taj golgeterski gen. Međutim, u “Lalatovićevoj” formaciji igraju usamljeni u špicu i tu se troše u rvanju sa protivničkim stoperima i kao posljedica takve igre fali im onda koncentracija pa i snaga u momentima kada ga treba “metnuti”. To je i jedno od objašnjenja za Lukine sinoćnje promašaje (prozivanje Luke od strane trenera je obično odbranaštvo i traganje za alibijem!), doduše to je ujedno i danak neiskustvu kao i posljedica neigranja u kontinuitetu (no, ne treba zaboraviti ni potpuno nepotreban psihološki balast pod šifrom “Falkao”, kojeg Luka, inače momčić od nepunih 17 godina, može da zahvali Terzićevom (samo)reklamiranju). Pritisak na zadnju liniju Partizana bio bi daleko osjetniji i efikasniji sa dvojicom napadača, tim prije što ni Stanković ni Ćirković ni izbliza nisu kalibar Krstajića i Stefana Savića, čak ni Ivanova!
Jedan od uzroka posrtanja svakako je i nedovoljna fizička pripremljenost. Bauk gubitka kondicionih trenera nas i dalje prati – tek što pronađemo kondicionog trenera koji nas valjano pripremi, ubrzo zatim ga i izgubimo. Presing iz prvih utakmica sezone zamijenjen je disanjem na škrge Mijailovića, Pečnika, već otprije Bosančića…Previše bitnih šrafova koji kubure sa kondicijom a to se već ne može “sakriti” na terenu, otuda i ti padovi u zadnjoj trećini naših utakmica.
Ono što također jako brine, to je loše izdanje naše zadnje linije. U prvih nekoliko kola stvorio se mit o granitnoj neprobojnosti iste što je ipak bilo itekako udaljeno od realnog stanja stvari. Prvo, protivnici u prvih nekoliko kola i nisu baš bili “po mjeri” da bi se mogli donositi neki konačni zaključci. Drugo, budimo iskreni sami prema sebi – svi naši igrači odbrane, uključujući čak i Kovačevića, barem jedanput a neki i po nekoliko puta ispadali su sinoć “kao iz voza”! Mijailovića i Lazića ne postoji opravdanje, tim prije što im se takve pogrešne procjene, pogotovo u skok-igri, konstantno ponavljaju ( tu se postavlja i pitanje zašto Zvezda nema rezervnog desnog beka tj. zašto je dovođen novi igrač na tu poziciju samo da popuni brojno stanje; ulogu “fikusa” su mogli da preuzmu i Karaklajić ili Jakšić koji su barem potencijal. No Terzinim radom ćemo se još pozabaviti, bez brige). Kada se na sve to doda slabija forma Sava Pavičevića koji je stub odbrane, slika naše odbrane može mučenom navijaču samo da nabora čelo( izgubiti, naime,onoliko duela od Škuletića kao da je, maltene, Drogba u pitanju je razlog da se kod odgovornih upale crvene lampice).
Srednji red ne ostavlja utisak da je dobro posložen i uigran, počesto se ne zna ko kada i kamo trči. Čemu guranje čak dvojice igrača “jakih na lopti” (Bosančića, Ristića, Avramovskog) u sredinu, dok je ekipi u isto vrijeme lijevo krilo praktično polomljeno i paralisano?! Nenad Gavrić je simpatičan momak (od milja ga neki već zovu i Neša Galija dok ga ja, za svoje potrebe, zovem sin Dragan), radilica na terenu. Nažalost, slaba vajda od toga, dečko jednostavno nema tehničke atribute (dribling prije svega) da bi igrao krilo u Zvezdi. Tu prije vidim Ristića i Avramovskog koji su obojica lijevonogi i koji imaju kao opciju ofanzivnog beka (Mijailovića) na toj strani. Mali Ristić je također jak u prekidima, njegovi korneri i slobodnjaci “imaju oči”, mnogo bolje ih izvodi od Lazovića.
Svakako, milo je bilo svakom zvezdaškom srcu vidjeti Mihajla Ristića i Luku Jovića u startnoj postavi za derbi. Međutim, tu se odmah postavlja i pitanje zbog čega oni nisu u dosadašnjem toku prvenstva više uigravani ili barem razigravani već smo, primjerice, morali gledati mučenje u Kruševcu sa Vukanom i nedovoljno spremnim Pečnikom na pozicijama ofanzivnih veznih?!
Pored ovoga, trener nije napravio adekvatne izmjene tj. i kasnio je s njima. Istovremeno vađenje iz igre i Risitića i Bosančića uništilo je i ostatke ostataka neke naše povezane igre (Bosančić je inače odigrao dobar meč. Uvijek licem okrenut prema golu, uvijek pogled prema saigračima i dobar pregled, nekoliko znalačkih pasova u prostor…). Sve se u tom završnom periodu svelo na nekakvo bjesomučno centriranje na “opkoljenog” Rakića.
Sve u svemu, olako i bespotrebno izgubljen derbi protiv jednog ne pretjerano jakog ali konkretnijeg i uigranijeg protivnika. Trener Lalatović će morati da stavi prst na čelo. Vrlo je elokventna ličnost (narodski – pričalica), no on bi svoju priču trebalo da ispriča na terenu. Alibiji tipa “nisam dobio što sam tražio”, “Luka Jović promašio” itd. ne piju vode. U ekipi postoji potencijal (a biće riječi i o Grujiću, Jokiću, Jovanoviću kada budemo govorili o Terzi) da se igra pristojan fudbal i stvaraju igrači. Međutim, evidentno je da ekipa od kraja augusta konstantno nazaduje. Prvenstvo Srbije je takvo da postoje praktično dvije set lopte od kojih je ova druga po pravilu i set-meč lopta. Derbi pamti samo pobjednike dok poražene pretvara u statističke greške! Lalatović je znao čega se prihvata kao i da u Zvezdi nemaš prava dva puta na grešku (tj. imaš ali onda mora da se zoveš Aleksandar Janković). Da li Laltović ima kapacitet da nauči iz svojih grešaka i izvuče konsekvence pitanje je, međutim, moraće to da učini ili… Nadamo se samo da ne bude suviše kasno te da titula nije, možda upravo sinoć, šaptom pala.
P.S. Radom Zvezdana Terzića bavićemo se ubuduće. Mogu samo da mu poručim i to iz najbolje namjere (Zvezda iznad svih!) – ćeraćemo se još!
S obzirom šta nam se sve izdešavalo u periodu od osvajanja titule pa do početka ove sezone, mogli smo i očekivati ovako nešto. Pred početak sezone smo bili zadovoljni time što smo uspjeli skrpiti kakav-takav tim i nakon par prvih pobjeda u prvenstvu, apetiti su nam porasli. Možda i bezrazložno. Za razliku od prethodne sezone imamo tim bez Mrđe, Daude, Milijaša, Ninkovića, Kelhara… I više je nego očigledno da naročito u špicu nemamo dostojne zamjene. Što se tiče derbija, rekao bih da smo nakon početne inicijative Partizana, preokrenuli igru u našu korist, imali i dvije izgledne prilike za postizanje gola. Nedostaje nam snage, ekipa nije fizički dobro pripremljena što je bilo i više nego jasno u drugom poluvremenu. Ne zbog bodovnog zaostatka, već zbog drugih stvari mi realno ne možemo jurišati na titulu u ovom prvenstvu. Ono što možemo dobiti iz sezone jesu Zvezdini klinci, Jović, Ristić, Grujić….