Autor: CZBG, Ferinac D.
Jedan od lošijih derbija u Humskoj, bez nekih velikih poteza, igre i taktičkih zamisli završen je neriješenim rezultatom 1:1.
PARTIZAN: Stojković – N. R. Miletić, Marković, Valijente, N. G. Miletić (od 88. Urošević) – Zdjelar, Šćekić – Janković (od 81. Kosović), Pantić, Zakarić – Rikardo (od 78. Nikolić).
CRVENA ZVEZDA: Borjan – Stojković, Babić, Degenek, Rodić (od 86. Gobeljić) – Krstičić, Čaušić (od 46. Jovančić) – Kafu (od 61. Simić), Ben, Marin – Boaći.
Crvena zvezda odigrala je najlošiju utakmicu od dolaska trenera Milojevića i zbog kukavičkog pristupa utakmici na jedvite jade iščupala bod protiv najvećeg rivala.
Kako komentarisati uopšte odluku trenera da utakmicu počne sa Čaušićem i Krstičićem u veznoj liniji i na taj način potpuno odsjeće napadačku četvorku.
U dvije utakmice u kojima je Čaušić počeo u startnoj postavi Crvena zvezda nije igrala ništa osim što je izgubila igrača u veznoj liniji. U takvoj postavci igre i lošoj pripremi utamice igrači su jedan za drugim radili kardinalne greške. Rijetko tko je u takvoj taktičkoj postavci, nervozi i želji da se utakmica što prije završi uspio da zaradi prolaznu ocjenu. Iako trener Milojević nije do sada odavao utisak trenera koji unosi nemir u ekipu, ekipa mu je izgleda na terenu preplašeno, nesigurno i na trenutke kukavički.
Od prvog sudijskog zvižduka svi su očekivali na ovom derbiju igru mačke i miša, ali vjerujem da niko nije očekivao da taj miš bude Crvena zvezda. Od prvog minuta Janković je unio nemir u potpuno nesigurnu zadnju liniju aktualnog šampiona. Partizan je kroz ogromne propuste stvarao velike šanse i već tada se vidjelo da igrači Crvene zvezde nemaju vjeru u sebe i da je pitanje trenutka kada će primiti gol.
Vezni red koji je počinjao sa Krstičićem i Čaušićem čitavo prvo poluvrijeme nije postojao. Marin je pokušavao igrati fudbal, ali sa suigračima kojima su klecala koljena, koji su se skrivali iza igrača teško je i njemu polazilo bilo što od ruke, osim koje zadržane lopte na par sekundi i vraćanje u zadnju liniju. Zadnja linija Crvene zvezda od utakmice protiv Spartaka iz Trnave, pa dvomeča sa Salzburgom do Napolija i Partizana odaje dojam da je pomiješala ragbi sa fudbalom jer zadnja četvorka se valjda natječe koji će od njih što dalje ispucati loptu na protivničku polovinu.
Čak i nakon primljenog gola Zvezda nije uspijevala povezati tri dodavanja i uspostaviti bilo kakvu igru prema naprijed. Nervoza, strah i nedovoljna pripremljenost za ovaj derbi bili su očigledni. Kasnili su igrači Zvezde u kretnjama, pokrivanju prostora, gubili su duele i tek kroz neki pokušaj igre dolazili na protivničku polovinu.
Drugo poluvrijeme Zvezda je uspjela odigrati poneki dupli pas i pokušala doći do gola protivnika. Kroz takvu igru je došla do jednog od rijetkih kornera i sretnog izjednačenja. Umjesto šokantnog izjednačenja za Partizan, šokirani su i dalje bili igrači u crveno-belim dresovima koji do kraja utakmice nisu uradili ništa.
Velika sreća Crvene zvezde je što ovaj Partizan osim želje, volje i velike borbenosti ne posjeduje kvalitet da ovakvu igru kazni sa kanonadom iza leđa Borjana. Utisak je da Crvena zvezda na čelu sa Vladanom Milojevićem olako shvatila derbi, a kad je on počeo iz straha od poraza su tonuli iz minuta u minut sve više. Zaključak se nameće sam, a on je da poslije onakve igre od 1:1 bolje nije moglo.
Pojedinačan učinak igrača:
Borjan – ocjena 5,5: U prvom minutu se okliznuo i odmah ulio strah čitavoj Zvezdinoj odbrani. U tom strahu igrači ispred njega su igrali svih 90 minuta. Nije odavao sigurnost kao u svim prethodnim utakmicama i upao je u apatiju kao i čitav tim. Loše postavljanje kod gola Rikarda i nedostajanje međukoraka je pitanje kako za njega tako i za trenera golmana. Mada će 90% navijača smatrati da taj šut nije mogao odbraniti.
Stojković – ocjena 5,5: Od početka do kraja utakmice loše se kretao, gubio duele, loše zatvarao svoju stranu i bio potpuno nevidljiv u fazi napada. Slabo se priključivao veznom redom i rijetko odlazio na protivničku polovinu. Izgledao je u odnosu na prethodne utakmice kao da ima utege na nogama.
Babić – ocjena 5: Nakon povrede Savića ukazanu priliku nije objeručke prigrabio već je bio jedan od najlošijih na terenu. Slab pregled igre, ispucavanja bez razmišljanja, kašnjenje u reakcijama, nesigurnost i strah krasili su mladog Zvezdinog stopera. Utakmica koju može gledati i naučiti sve kako ne smije igrati u budućnosti.
Degenek – ocjena 5: Najlošija partija od njegovog dolaska u Zvezdu. Strah i nervoza bili su prisutni kod iskusnog Zvezdinog stopera, isto kao i kod Babića. Olakotna okolnost za Degeneka je igranje na desnoj strani Zvezdine odbrane gdje nastaje problem postavljanja u odnosu na Stojkovića, u odnosu na golmana, a isto tako i u odnosu na vezne igrače. Velika greška Milojevića je prebacivanje, sada već standardnog lijevog stopera, na desnu stranu. Na taj način poremetio je kako balans u timu, tako i igračevu sigurnost. Katastrofalno je reagirao kod gola Rikarada. Povlačio se Borjanu “u krilo” umjesto da odmah uđe u duel igru s Rikardom i u najgorem slučaju napravi prekršaj za žuti karton. Utakmica za zaborav jednog od najstandardnijih Zvezdinih igrača.
Rodić – ocjena 5,5: Može se reći da je Milan Rodić ovu utakmicu prespavao. Niti je napravio neku kardinalnu grešku, niti je odigrao nešto prema naprijed. Većinu utakmice je “prespavao”, sakrivao se iza igrača i ispucavao loptu pod imenom “muko moja pređi na drugoga”. Centaršutevi očajni, kretanje vrlo loše kao i cjelokoupan dojam.
Krstičić – ocjena 5,5: Izgubio se potpuno u paru sa Čaušićem u prvom poluvremenu. Nije znao gdje da zatvara, koga prije da čuva, da li Čaušića ili igrače Partizana. Dozvolio je preveliki razmak između linija i pao pod utjecaj igre Zvezdinog najgoreg igrača u posljednje dvije utakmice. Drugo poluvrijeme, nakon ulaska Jovančića, pokušavao je doći do svoje igre i ostavio je dojam od lošeg prema solidnom.
Čaušić – ocjena 5: Najgori Zvezdin igrač u posljednje dvije utakmice. Zvezdi nije potreban igrač koji trči kao maratonac, a kad treba iznijeti loptu, dobiti duel, prenijeti loptu na protivničku polovicu nema ga nigdje. Postavlja se polako i pitanje zbog čega je Zvezda platila 1,5 miliona evra za veznog igrača koji za sada ničim nije opravdao ukazano povjerenje. Još jedno od velikih pitanja je s čime je u tako kratkom roku ubjedio trenera Milojevića da bude starter protiv Napolija i Partizana? S druge strane Ebesilio se nije našao u protokolu, dok su Jovančić i Simić počeli utakmicu na klupi. Čaušić je nažalost u prvom poluvremenu bio igrač više za Partizan. Najgori pojedinac susreta, iako je odigrao samo 45. minuta.
Kafu – ocjena 5: Iako je istina da nije imao podršku od strane Stojkovića, druga strane medalje kaže da on isto tako nije pomagao Stojkoviću na desnoj strani u fazi odbrane. Da li je izostavljanje protiv Napolija ostavilo nazadovoljstvo kod Kafua, ne znamo. Ali da je bio beskrvan, bez prave želje i volje, bio je. Igrač sa “vicem u nogama” nije pokazao aspolutno ništa.
Ben – ocjena 6: Pokušavao je na sve načine pokrenuti Crvenu zvezdu. Izostala je podrška suigrača, najviše u prvih 45. minuta gdje se najbolje kretao i najviše sa solo prodorima pokušavao razdrmati uspavani tim. Igrač koji ima srce, želju i volju. Solidna utakmica.
Marin – ocjena 6: Igrač koji zna kako se igraju ove utakmice. Nažalost, uz Bena ostao je usamljen u toj misiji. Vraćao se po loptu na svoju polovinu igrališta i čekao otkrivanje suigrača, ali bezuspješno. Svi su bježali od lopte i nije imao pravu podršku u trenucima kad je želio pokrenuti Zvezdu i smiriti igru.
Boaći – ocjena 5,5: Iako je bio strelac gola, isto tako je bio i akter koji snosi najveću krivicu kod primljenog gola Crvene zvezde. Jako loše kretanje, daleko od lopte, daleko od duela i želje za igrom. Nije pokazao skoro pa ništa. Da nije bilo izjednačujućeg gola njegova partija bi otišla u zaborav.
Od 46. min. Jovančić – ocjena 6,5: Igrač koji pokreće Crvenu zvezdu. Od prvog minuta drugog poluvremena uspio je smiriti igru, “stati na loptu” i odigrati pas prema naprijed. Jedan od rijetkih igrača koji jučer nije paničario već je ušao u duel igru i polako donosio na sredini prevagu na Zvezdinu stranu. Znao je prilikom pritiska protivnika ući u dribling, odigrati pas prema naprijed bez da se lopta ispuca napamet, kao što je to radio Čaušić u prvom poluvremenu.
Od 61. min. Simić – ocjena 6: Unio je živost u Zvezdinu igru. Brzina, okomitost i želja da ima loptu u nogama su bili vidljivi od njegovog prvog dodira sa loptom. Treba mu više utakmica, konstatnosti i vraćanja na poziciju prednjeg veznog igrača. Ostaje pitanje za trenera Milojevića zašto ga forsira na krilnim pozicijama gdje on gubi svoju najjaču stranu, a to je okomitost, dupli pas i utrčavanje u prazan prostor. Odgovor je vjerovatno strah od gubitka duel igre na sredini terena što je po mom mišljenju sasvim pogrešno.
Od 86. min. Gobeljić – bez ocjene: Premalo je igrao da bi ostavio bilo kakav dojam.
Trener Vladan Milojević: U derbiju, u najvažnijoj utakmici u Jelen Super ligi trener Crvene zvezde je potpuno podbacio. Priprema meča, odabir igrača, taktička formacija i psihološka priprema odvele su Zvezdu prema najlošijoj utakmici od njegovog dolaska.
Sve njegove odluke prije same utakmice su bile pogrešne. Od prebacivanja Degeneka sa lijevog stopera na desnog, od uparivanja Krstičića sa Čaušićem, od postavljanja Kafua na desnog krilnog napadača, pa do postavljanja Bena na centralnog veznog. U svim odlukama je pogrešio. Također se postavlja pitanje izostavljanje Ebesilija iz protokola. Da li se radi o nedisciplini ili međusobnom neslaganju, ostaje otvoreno pitanje. Ali u ovoj postavci igre i u ovakvoj utakmici, iskustvo ovakvog igrača, kao i znanje, vic u igri, dribling, borbenost i duel igra su stvari koje donose prevagu na sredini terena. Tamo gdje je Vladan Milojević utakmicu izgubio.
Ono što je pozitivno kod trenera Crvene zvezde je što vidi svoje greške i pokušava ih ispraviti. Pokazao je to sa dvije izmjene, Jovančić od 46. minuta umjesto Čaušića i od 61. minuta Simić umjesto nevidljivog Kafua.
Što je pošlo po zlu da su igrači Zvezde ostali potpuno psihički nepripremljeni za ovakvu utakmicu je glavno pitanje za trenera Milojevića? Isto tako se postavlja pitanje zašto se gomilaju igrači u veznom redu i kome je i zbog čega bilo potrebno “baciti” 1,5 milion evra za Čaušića dok su u konkurenciji za vezni red Jovičić, Jovančić, Ebesilio i Simić. Sva četvorica su po svemu viđenom daleko ispred jednog od najskupljih Zvezdinih pojačanja. Što se događa sa dva najzvučnija Zvezdina pojačanja, Ebesilijom i Kafuom? Igrači koji imaju iza sebe LŠ-a, iskustvo, godine, znanje i vic u igri. Zbog čega i na čiju inicijativu su dovedeni? Da igraju protiv Radnika iz Surdulice ili da donesu prevagu u utakmica poput derbija i u Ligi šampiona?
Ono što ostaje glavno pitanje za sve nas da li je evropski taktičko defanzivni pristup Zvezdin kamen oko vrata? Da li nakon pet utakmica u Evropi bez želje da igramo fudbal ostavlja posljedice da isti zaboravljamo igrati? Da li posljednje tri utakmice u Evropi bez fudbala sa nepotrebnim napucavanjima lopte dolaze polako Zvezdi “glave”? Možda je vrijeme da Crvena zvezda prestane ganjati evropski rezultat i počne igrati fudbal!
Igrala je Crvena zvezda sada već davne 1996. godine sa jednim od najboljih timova svih vremena u Barseloni, pa je u Beogradu napadala svih 90. minuta i od prvog do zadnjeg minuta vjerovala da može nadoknaditi minus od tri gola s gostovanja. Igrao je i jučerašnji protivnik 2003. Ligu šampiona i u Beogradu je napao Real Madrid, kao što je napao i kasnijeg prvaka Evrope Porto.
Da li se zbog nekog evropskog rezultata stvara defanzivna Zvezda koje ne želi da igra fudbal? Gospodine Milojeviću Crvena zvezda nije Spartak iz Trnave da ne zna i da ne može da igra fudbal pa da gaji defanzivni stil igre sa 30 ispucavanja lopte iz zadnje linije, po utakmici, i to NAPAMET!
Sa strahom od protivnika od koga Zvezda ima duplo bolji i skuplji tim. To nije, niti će biti Zvezda!
Ostaje da se ispravi mnogo grešaka u svim segmentima igre, postavke, pa i izbora igrača. Mnogi daju za pravo sada kako igračima, tako i treneru Milojeviću da se skriva iza istorijskog uspjeha plasmana u Ligu šampiona i pravo na jednu lošu utakmicu. Ali više to nije jedna utakmica. Crvena zvezda od uzvrata u Trnavi, preko Salzburga, do Napolija i Partizana ne igra fudbal. Ono što najviše zabrinjava u derbiju, svjesni svoje snage igrači su željeli napasti protivnika, ali nisu znali kako. Poslije utakmica i utakmica gdje se brane rukama i nogama a navijači slave 0:0 kao vrhunski rezultat, bez obzira na to što se strepi doslovno svaki minut od primljenog gola, zaboravlja se igrati fudbal.
Zvezda je oduvijek igrala fudbal! Gubila je mnoge utakmice, ali nikad nije prestala igrati fudbal! Ni protiv jačih protivnika poput Reala, Barse, PSV-a, Bayerna i slično. Nikad u starijoj, pa ni novijoj eri Zveda nije prestajala igrati fudbal, do dolaska trenera Milojevića.
Sada sa vrhunskim timovima u Evropi, poput Napolija, PSG-a i Liverpoola može se napredovati do visina da postanemo stalni učesnici evropskih takmičenja i nedodirljivi u Jelen Super ligi. Pod uvjetom da želimo i učimo od boljih. Ako ćemo ulaziti u svaku utakmicu da ne dobijemo gol, onda naučiti nećemo ništa, a doći će gostovanja PSG-u i Liverpoolu gdje ni defanzivna taktika neće pomoći, a ako ne budemo željeli igrati nećemo ni napredovati.
Pitanje je što je bitno i što želimo? Zvezdu koja igra fudbal i uči od boljih ili nešto prolazno?
Ne treba zbog uspjeha zabijati glavu u pijesak već ići naprijed i učiti! Baš onako kako je do sada i pokazivao trener Crvene zvezde. Da se ne skriva iza svojih uspjeha i priznaje svoje greške.
Vjerujem da će on podići prvi glavu i naučiti iz svojih grešaka i nastaviti voditi Zvezdu do novih velikih pobjeda, uspjeha i titula!
I da, gol je REGULARAN!
Додајте коментар