Фудбал Фудбал/Омладински погон

ANALIZA ZVEZDINE ’99 GENERACIJE

Autor: CZBG, Markoss

Tokom ove nedelje imali smo priliku da bar na trenutak zaboravimo crnu rupu u koju naš klub sve dublje tone, da pustimo misli na pašu i ispratimo mlađe kadete našeg kluba. Turnir je pokupio gotovo sve najkvalitetnije ekipe sa prostora bivše Juge (sem Hajduka), tako da je njegov kvalitet, zaista veliki, a prenos je obezbedio Sport Klub, što je bilo dovoljno da ovaj turnir bude neverovatno medijski ispraćen (eto šta tv prenos mlađih kategorija može da učini). Trener Ognjen Koroman, priznaćete ne zvuči baš obećavajuće, s obzirom na sve one sitnice koje je Koki ispoljavao u svojoj igračkoj karijeri, a te sitnice, vrlo često su bile mrlje. Pa se samo na imenovanje njega za trenera, začuo glas navijača različitih profila koji su retorskim pitanjem “Zar on da nam uči decu?”, prokomentarisali davanje ključeva jedne generacije u ruke nekada problematičnog fudbalera.

Ognjen Koroman

Neki od igrača su imali nešto više od jednog dana da se odmore od reprezentativnih obaveza i napornog puta i Izrael i da se fizički i psihički spreme za dug put klupskim autobusom u etno selo Stanišiće. Pomalo potcenjena generacija protiv pomalo precenjene generacije Partizana gde se uspešno spinovalo kako su crno-beli straaašno oslabljeni, iako su na turnir došli bez dva igrača iz rotacije (doduše na turniru se povredio Maksimović, ali spin je počeo još pre toga). Jedva se spomenulo i to da Zvezda dolazi bez Luke Ilića, brzonogog Nišlije koji je još krajem prošle godine zapatio mononukleozu i koji je izuzetno važan igrač, ne samo za Zvezdu već i za reprezentaciju tog uzrasta.

Ono što ljudi treba da znaju, to je da je generacija ’99 selektovana i tokom ove godine i da se mora priznati da odlično timski izgledaju, iako se ove sezone praktično uigravaju u hodu. Stizali su tokom prošle, pa i ove sezone, upravo spomenuti Luka Ilić iz niškog Reala, Nikola Puzić iz šabačke Mačve, Nemanja Milunović iz FK Zuce, Fedor Galečić iz FK Zemun, te Nemanja Vukmanović koji je došao kao potvrda saradnje sa ŠF Petar Puača. Uz još ranije, selektirane širom Srbije i regiona, stizali suRakić iz Smedereva, Jokić iz Subotice, Joveljić iz Bijeljine, te Tomašević iz Istočnog Sarajeva. Takođe, selekcija nije gotova, jer je za leto u planu nekoliko kampova i pojačanja što iz Beograda, što iz ostalih gradova u Srbiji, pa i regiona. Ne treba zaboraviti ni Marka Mitrovića koji je prošle sezone vodio ovu generaciju(trenutno trener U15 reprezentacije), i koji je dosta učestvovao u izgradnji ovog današnjeg tima. Rekoh potcenjena generacija, pa zaista jeste tako. Bezmalo puta se na spisku reprezentaciju našlo po dva, tri igrača iz Zvezde i po pet, šest iz Partizana. Mora se priznati da je od pet najtalentovanijih igrača u ovom uzrastu, bar tri u Partizanu, ali Crvena zvezda ima dosta veći broj igrača koji mogu da odgovore zadatku i koji generalno mogu jednog dana da ponesu dres prvog tima. Ipak, u veliku korist Partizana ide to što njihova generacija igrača rođenih 1999. godine nastupa za Teleoptik u kadetskoj ligi Srbije (igrači rođeni 1998. godine), te stiču iskustvo igranja protiv godinu dana starijih. Naši ipak igraju beogradsku ligu, gde sem Rada, Čukaričkog i OFK Beograda, nemaju ozbiljnog protivnika.

Najzvučnije ime ove generacije svakako je centarfor Dejan Joveljić, koji je ove sezone nekoliko puta nastupao i za omladince i za kadete, kao i ofanzivni vezista Stefan Mihajlović, a tu je i Slađan Rakić koji je jesenas bio jedan od najstandardnijih u odbrani kadetske ekipe. Za kadete su u par navrata branili oba golmana mlađih kadeta, Vladan Đekić i Uroš Kostić, a minute su upisali još Miloš Z. Nikolić, Luka Ilić, Aleksa Terzić, Ranko Jokić i Filip Maksić. Po mom mišljenju, trio Rakić-Mihajlović-Joveljić treba već sledeće sezone prebaciti u omladince (dakle da preskoče kadetsku ligu), jer bi bili najbolji igrači i tamo, a i otvorio bi se prostor za Maksića, Sićovića i Galečića.

Dejan Joveljić

Kada govorimo isključivo o ovom turniru, zaista treba priznati da je Crvena zvezda pokazala najviše i sasvim zasluženo odnela trofej u Beograd. Ekipa je igrala kao pravi tim, što je opet kažem, čudno, kad se uzme u obzir da se oni i dalje selektiraju, a na timskoj igri bi im pozavideli i omladinci koji su dosta duže od njih zajedno, a opet ne izgledaju ovako. Biće da Koroman ipak nešto zna, iako je nesumnjivo i on pokazao “bata-đora, JSL, srpska trenerska škola” mentalitet kada je u polufinalu protiv Dinama, tokom čitavog drugog poluvremena, branio rezultat. Nije to toliko strašno kada je u pitanju ovako kvalitetan turnir, pogotovo regionski, gde deca imaju veliku želju da ga osvoje, eto, onda i nije toliko strašno odigrati na rezultat. Biće strašno ukoliko to postane svakodnevno i ukoliko se tako bude igralo u ligi.

Izneo bih neka svoja zapažanja, pošto imam solidan staž praćenja ove generacije, a da donesem neki ozbiljniji sud, pomogao mi je ovaj turnir:

Golmani– Ako nešto ne vole zvezdaši- to su golmani linijaši. Đekić to nikako nije, ali nikako, vidi se da voli da krene jako na svaku loptu i on je tu na svakom centaršutu i ili je boksuje ili je hvata. Ipak, imao je jedan “previd” u utakmici protiv Dinama kada je zamalo izgubio ravnotežu u vazduhu i ušao sa loptom u gol, ali se brzo snašao u toj situaciji. Za neki moj ukus, morao bi još malo da poraste. Kostić nije branio, a ako vam je poznato njegovo ime, to je onaj golman za koga se zimus pričalo da ga traži Čelzi.

Odbrana– Desni bekovi su bili i Gačić i Nikolić i obojica su dobili šansu da se pokažu. Napred ih je bilo slabo, ali nazad su solidno odrađivali posao, sem utakmice protiv Dinama kada je Gačić imao ozbiljne probleme, ipak moraju da počnu da rade na ubacivanju iz drugog plana i centriranju iz prve ukoliko žele da budu profesionalni fudbaleri. Na levom beku, svaku utakmicu počinjao je Terzić, iako je njegova pozicija zapravo levo krilo. Lepo se on snašao tu, čak i bolje nego što sam očekivao, iako se vidi da ima problema sa dugim loptama koje idu na tu stranu (na njegovu sreću, protivničke ekipe to nisu forsirale toliko), napred je bio aktivan, ali na klupi je sve vreme bio Jokić, koji je standardan reprezentativac i starter na levom beku. Što se štopera tiče, ono što primetim, to je da su neverovatan tandem, i da se neverovatno dobro kapiraju i dopunjuju i možda bi bila šteta da se razdvoje. Milunović je brži nego što izgleda, ima i sasvim dobru motoriku za svoju visinu (verovatno je ceo život ovoliko viši od svih, pa se telo još ranije naviklo), ali opet će tu biti problema ukoliko dogura do prvog tima. Zamislite ga na 40 metara od gola, na našem stadionu, a protivnik pravi kontru, čini mi se da se ne bi slavno završilo. Rakić je odličan, baš me oduševljava ovaj momak, šta reći za štopera koji na pet utakmica postigne dva gola i zabeleži dve asistencije? Ipak i on ima problem, skroz suprotan od Milunovićevog, fali mu i visine i mase da bi jednog dana kao senior igrao štopera, ali on se odlično snalazi i na levom beku i na zadnjem veznom i kao što je Đumi više puta rekao u prenosu: “Od toga koliko će Slađan porasti i ojačati, zavisi šta će igrati u seniorskom fudbalu”. I da, veoma je skočan za svoju visinu. Maksić nije imao prilike da igra, iako je poveden na turnir, u slučaju da se neko povredi.

Sredina– Svaku utakmicu počinjao je trojac Puzić- Nikolić- Kovač. Poređao sam ih od najdefanzivnijeg do najofanzivnijeg, iako su prva dvojica po vokaciji defanzivni vezisti, oni su vrlo različiti igrači. Puzić me je svojim klizećim startom neverovatno podsetio na Srđana Mijailovića, dakle, neverovatno precizan, odličan tajming, prosto izuzetan, ali još jedan sličnost sa Mićkom je to što napred odigra nešto samo ako mora, a uglavnom mu se sve svodi na dodavanje prvom do sebe. Ipak, veoma je dobar materijal, pošto je i fizički izuzetno građen, i sa njim treba raditi na ofanzivi, bar na tome da može da pošalje dugu loptu na stranu, ukoliko ne napreduje ofanzivno, njegova budućnost je po mom mišljenju, na poziciji štopera, naravno kada govorim iz aspekta prvog tima Crvene zvezde jednog dana. Nikolić kapiten, dijametralno suprotan od Puzića (sličan odnosu Milunović-Rakić), on kvari igru na jedan potpuno drugačiji način, uz to ima odličnu loptu napred i generalno radi posao i u napadu, a fizički je slabašan prilično. Kovač je po mom mišljenju svoju najbolju utakmicu odigrao u finalu i baš mi je bilo žao što je izašao početkom drugog poluvremena, ima odličnu tehniku i generalno zna sa loptom svašta, ali mora dosta brže i konkretnije, čini mi se kao da igra previše u mestu i pod nekim grčom, što doduše nije strano i nekim vrhunskim igračima koji se nazivaju “igrači poteza”. Perić i Sićović su ulazili skoro na svakoj utakmici, bili su ta neka taktička izmena, ili pak “izmena moranja” kad se neko umori od ovih veznjaka, a pamti se možda i najlepši gol na turniru, odnosno onaj prelep volej omalenog Sićovića.

Napad – Desno krilo u većini utakmica pokrivao je Mihajlović, iako je po vokaciji više desetka, odnosno ofanzivni vezni. Momak koji ima ubedljivo najbolju tehniku, ne samo u Zvezdi, nego na čitavom turniru, prosto ne mogu da zamislim šta sve može sa loptom da napravi i na koji način može da predribla nekog. Tip igrača kakav je pomalo zaboravljen u Srbiji, a mene po tehnici izuzetno podseća na Kataia, a možda i po tome što nije potpuno konstantan, jer je većim delom turnira, igrao toplo-hladno, ali kad igra toplo, teško da mu ima ravnog.

Stefan Mihajlović

Tomašević je bilo levo, i mene lično po fizičkom izgledu neverovatno podseća na Jojića iz Dortmunda, iako su fudbalski skroz drugačiji. Neverovatna brzina, bez sumnje je najbrži igrač u timu Zvezde, ali ako misli da igra levo krilo, onda bi morao više da počne da koristi levu nogu, jer je recimo i u situaciji kada je protiv Veleža postigao gol, izgubio par sekundi time što se nameštao na desnu nogu. Šansu na skoro svim pozicijama u ofanzivnom delu dobijao je Vukmanović, koji mi se čini kao nešto kompletniji igrač od Tomaševića, u ovom trenutku, a pre svega moram da ga pohvalim u defanzivi (iako mu to naravno nije primarni zadatak), dečko je u finalu pred kraj, oduzeo bar jedno 5,6 lopti bez faula, i neprestano trči, nikad ne staje. Ipak u napadu veoma često napravi potez više i ne oslobodi se lopte na vreme, biće da ga lopta previše ponese, momak za koga se može reći da stvarno voli fudbal. Joveljić je bio standardan centarfor, i on je po mom mišljenju najbolji i najkompletniji igrač ovog tima. On je svaku utakmicu odigrao odlično, nudio se, borio se, nije odustajao, veoma često se izvlačio na stranu da pomogne ukoliko je potrebno i šta reći o tome da je na pet utakmica zabeležio četiri gola i tri asistencije. Ne mogu da kažem da je talenat u rangu Jovića (najbolji napadač koga je srpska škola napravila u zadnjih milion godina), ali je veoma blizu. Hvalio je selektor i njegov pobednički mentalitet, i mislim da je on u ovom trenutku bliži prvom timu od bilo koga iz ovog tima. U igru je ulazio i Galečić, doduše ne mnogo, iako se radi o povremenom reprezentativcu, kao i Vudragović koji je licenciran nakon povrede Sićovića.

Za kraj i kompletna statistika:
1. Vladan Đekić (golman)– 5 utakmica /3 primljena gola
2. Petar Gačić (desni bek)– 3 utakmice /0 golova /0 asistencija
3. Miloš J. Nikolić (desni bek)– 2 utakmice /1 gol /1 asistencija
4. Miloš Z. Nikolić (defanzivni vezni)– 5 utakmica /0 golova /1 asistencija
5. Ranko Jokić (levi bek)– 4 utakmice /0 golova /0 asistencija
6. Nemanja Milunović (štoper)– 5 utakmica /0 golova /0 asistencija
7. Aleksa Terzić (levi bek)– 5 utakmica /0 golova /1 asistencija
8. Stefan Kovač (centralni vezni)– 5 utakmica /1 gol /1 asistencija
9. Dejan Joveljić (špic)– 5 utakmica /4 gola /3 asistencija
10. Stefan Mihajlović (desno krilo)– 5 utakmica /2 gola /1 asistencija
11. Slađan Rakić (štoper)– 5 utakmica /2 gola /2 asistencije
12. Uroš Kostić (golman)– 0 utakmica /0 primljenih golova
13. Saša Perić (centralni vezni)– 5 utakmica /1 gol /0 asistencija
14. Milosav Sićović (ofanzivni vezni)- 4 utakmice /1 gol /0 asistencija
15. Nemanja Vukmanović (desno krilo)– 5 utakmica /0 golova /1 asistencija
16. Nikola Puzić (defanzivni vezni)– 5 utakmica /0 golova /0 asistencija
17. Nemanja Tomašević (levo krilo)– 5 utakmica /2 gola /0 asistencija
18. Fedor Galečić (špic)– 2 utakmice /0 golova /1 asistencija
19. Stefan Vudragović (špic)- 1 utakmica /0 golova /0 asistencija
20. Filip Maksić (štoper)– 0 utakmica /0 golova /0 asistencija

Đekić- Gačić, Milunović, Rakić, Terzić- Puzić, Nikolić, Kovač, Mihajlović, Tomašević- Joveljić

Crvena zvezda– Velež 8:2 (Miloš J. Nikolić u 9. minutu, Rakić u 16. minutu, Tomašević u 22. i 30. minutu, Joveljić u 24. i 26. minutu, Sićović u 52. minutu i Perić u 58. minutu)
Crvena zvezda– Osijek 2:0 (Joveljić u 2. minutu i Mihajlović u 14. minutu)
Crvena zvezda– Budućnost 2:1 (Rakić u 26. minutu i Kovač u 47. minutu)
Crvena zvezda– Dinamo Zagreb 1:0 (Joveljić u 22. minutu)
Crvena zvezda– Vojvodina 1:0 (Mihajlović u 49. minutu)

Crvena zvezda je zabeležila svih pet pobeda, uz gol razliku 14:3. Najbolji strelac ekipe, i turnira bio je Dejan Joveljić sa 4 pogotka, a takođe je i najbolji asistent sa 3 asistencije. Za najboljeg golmana turnira proglašen je Aleksandar Popović iz Partizana, a za najboljeg igrača Miloš Zličić iz Vojvodine.

Додајте коментар

Кликните да бисте објавили коментар

Скочи на траку са алаткама