Vremeplov Istorija Košarka Košarka/Evroliga Sećanja

Vremeplov: Primirje FIBA-e i ULEB-a 2004

CZBG Portal — ABA, FIBA i ULEB
ABA liga u sendviču sukoba između FIBA-e i ULEB-a

Decembar 2004: FIBA i ULEB su u Ženevi 4. novembra 2004. potpisali sporazum o regulaciji organizacije tada četiri najveća evropska košarkaška takmičenja (Evroliga, ULEB Kup, FIBA Evročelendž i FIBA Evrokup čelendž).

CZBG Portal — Predstavnici Evrolige i FIBA-e 2004
Predstavnici FIBA-e i Evrolige na sastanku o primirju 2004.

Prema navedenom sporazumu, FIBA je morala da koordinira svim takmičenjima do sezone 2014/2015, a ULEB se obavezao samo na vođenje Evrolige i ULEB kupa (Kasnije Evrokupa) u kojima je od sezone 2005/2006 trebalo da učestvuje 48 timova iz najviše 16 zemalja. Prema navedenom sporazumu, Jadranska liga u ULEB kup od sezone 2005/2006 nije smela da šalje više od dva kluba zato što se ULEB obavezao da broj učesnika sa 42, koliko ih je bilo u sezoni 2004/2005, skrati na 24 učesnika.

Nakon četvorogodišnjeg rata, započetog u sezoni 2000/2001, Svetska košarkaška federacija (FIBA) i Unija evropskih košarkaških liga (ULEB) novembra 2004. postigli su dogovor oko organizacije evropskih klupskih takmičenja. Prema sporazumu potpisanom u Ženevi 4. novembra 2004, sva evropska takmičenja potpala su pod nadležnost FIBA Evrope, u čije je ime ULEB počeo da vodi dva najjača klupska takmičenja u kojima je moglo da učestvuje najviše 48 timova iz 16 država. Za sve ostale nivoe evropskih klupskih takmičenja bila je zadužena uprava FIBA Evrope (Evročelendž i Evrokup Čelendž). Format takmičenja za sezonu 2004/2005 ostao je nepromenjen, a sporazum je počeo da se primenjuje od sezone 2005/2006.

ULEB, kao nadležan za Evroligu i ULEB kup, vodio je brigu i o delegaciji sudija, marketinškim i TV pravima, sponzorima i kaznama — sve što je firma sa sedištem u Barseloni radila i do tada.

Najzadovoljniji ovim sporazumom bili su njegovi potpisnici: Jorgos Vasilakopulos (predsednik FIBA Evrope), Patrik Bauman (generalni sekretar FIBA), Bora Stanković (počasni generalni sekretar FIBA) i Nar Zanolin (izvršni direktor FIBA Evrope) u ime FIBA-e, te Đordi Bertomeu (izvršni direktor Evrolige) i Eduardo Portela (predsednik ULEB-a) kao predstavnici ULEB-a.

Odlučeno je da se u sezoni 2005/2006 broj učesnika u ULEB kupu smanji na 24 kluba. Od ta 24 mesta, bilo je predviđeno da ABA liga dobije samo dva, kao i da učešće u drugom elitnom košarkaškom takmičenju uzmu timovi iz najviše 16 država, uz drugačiju distribuciju dodeljivanja pozivnica za učešće. Po tom sporazumu je to jedino moglo da se ostvari kroz ABA ligu, što je ostvareno nekoliko godina kasnije, uz promenljive kriterijume vrednovanja (počelo se najpre sa rezultatima, a potom se nastavilo sa dodeljivanjem specijalnih pozivnica na osnovu finansijske moći klubova).

Format Evrolige i kriterijum za izbor klubova ostali su isti. Međutim, na našim prostorima bilo je malo nedoumice oko njega, zato što je stav iz sporazuma FIBA i ULEB glasio da su osniovni kriterijumi za odlučivanje o klubovima učesnicima takvi da učešće mora da se zasluži na osnovu plasmana u nacionalnim/regionalnim prvenstvima, ukoliko nacionalna federacija odluči suprotno. U daljem saopštenju navodilo se da državni šampionati treba da se poštuju u svakom slučaju, ma o kom klubu se radilo, te da mora da nastupi i u nacionalnom šampionatu ukoliko želi da učestvuje u ULEB takmičenju.

Jadranska liga, koja je tada bila mahom pod kontrolom ljudi iz Hrvatske i Slovenije na čelu sa renomiranim menadžerom iz Slovenije Romanom Liscem, oglasila se povodom ovog sporazuma saopštenjem da se u srpsko-crnogorskom odnosu apsolutno ništa nije promenilo, kao i da će prvak države morati da nastupa u Jadranskoj ligi ukoliko želi da igra Evroligu. Uslov bi bio izbrisan samo u slučaju da su naši klubovi odbili učešće u Jadranskoj ligi, a Košarkaški savez Srbije i Crne Gore se složio s tim. Sa takvim problemom suočavao se i Partizan, koji se do sezone 2004/2005 opirao učešću u ABA ligi; u trenutku kada su „crno-beli“ popustili pod pritiskom Evrolige, ne bi li zadržali mesto među učesnicima ovog elitnog košarkaškog takmičenja, iz rukovodećih pozicija našeg večitog rivala sišli su Vlade Divac i sadašnji predsednik Košarkaškog saveza Srbije Predrag Danilović. Danilović se u klub na poziciju predsednika vratio pred početak sezone 2006/2007, i tu ostao do sezone 2014/2015.

U to vreme je Košarkaški savez SCG dao zeleno svetlo za učešće srpskih i crnogorskih timova u Jadranskoj ligi. Tu odluku je uprava ABA lige, iskoristila svoj uticaj u ULEB-u da obezbede prvaku naše države učešće u Evroligi radi jačanja ABA lige i privlačenja većeg broja sponzora.

Još novembra-decembra 2003. je ULEB doneo pravilo da Partizan može da nastupa u Evroligi samo ako prihvati učešće u ABA ligi, u suprotnom bi Zvezda, kao klub koji je tada gradio imidž rebrendiranja, dobila mesto u tom takmičenju, kako zahvaljujući autoritetu tada rukovodećeg kvarteta Anđelković — Vesić — Žeželj — Sagadin, tako i zbog toga što je Zvezda u to vreme imala kontinuitet učešća u Jadranskoj ligi; Živorad Anđelković je u vidu imao i razumevanje za fuziju Zvezde sa FMP-om još te 2004, no, tadašnji vladajući organi tada nisu odobrili ovo spajanje. Tek pred kraj sezone 2003/2004 izašla su neka dokumenta koja su do tada bila skrivana od javnosti, i koja su sadržavala upravo takav stav.

U sporazumu FIBA i ULEB-a je naznačeno da u ULEB takmičenjima ekonomski kriterijum određenom broju klubova može da dozvoli nastup u Evroligi i Evrokupu, na određen broj sezona, bez obzira na njihov plasman u nacionalnim šampionatima. Takvog kriterijuma uprava Evrolige često se pridržavala, čak i u slučajevima kada Partizanu nije dodelila A licencu pred sezonu 2010/2011, već je prednost dobio danas nepostojeći poljski klub Prokom, koji je u čarima A licence uživao do sezone 2012/2013.

CZBG Portal — Nar Zanolin
Nar Zanolin, izvršni direktor i generalni sekretar FIBA Evrope do 2012.

Na sve ovo, tadašnji izvršni direktor FIBA Evrope, Izraelac Nar Zanolin, govorio je o opstanku Fiba Evropske lige, što je bio zvaničan naziv za nekadašnji Evročelendž kup do sezone 2004/2005, i odlikovao se po tome što su finalisti takmičenja bili regrutovani u Evrokup naredne sezone. Na to je odgovorio da je baza za dogovor u to vreme postojala, te da je sledeća faza bila razmena mišljenja o mnogim specifičnim tačkama razgovora. Najavljen je bio i još jedan sastanak sa ljudima iz ULEB-a do kraja 2004, kako bi se utvrdilo još detalja o njihovoj kooperaciji.
Nar Zanolin je sa funkcije izvršnog direktora FIBA Evrope smenjen 2012. zbog zalaganja da se rad FIBA Evrope odvoji od matične globalne sportske organizacije, kao i protiivljenja o tome da se kontinentalni šampionati umesto na svake dve održavaju na svake četiri godine, te da se svetska prvenstva održavaju godinu dana pre Olimpijskih igara. Bio je i protivnik ideje o uvođenju reprezentativnih kvalifikacionih prozora, donetih te 2012. bez posredstva Evrolige, zbog čega je izbio kurcšlus u odnosu između ove dve elitne košarkaške organizacije.

Patrik Bauman je preminuo 2020. godine od posledica virusa korona, i upravo on je započeo priču oko pomirenja Evrolige i FIBA-e, do kojeg pre sezone 2015/2016 nije moglo da dođe zbog toga što je glavna smetnja bio odlazeći direktor Evrolige Đordi Bertomeu. Oni koji se nisu pronalazili u Bertomeuvoj politici oformili su Ligu šampiona, u kojoj je Bauman bio posrednik. Nadamo se da će se cela ta saga završiti do 25. maja 2022, za kad je predviđen sastanak upravnog odbora Evrolige sa FIBA, uz posredstvo NBA. Po tom sporazumu je predviđeno da se Evrokup i Liga šampiona spoje u jedno takmičenje drugog ranga.

Još jedan pokojnik Bora Stanković, te 2004. dao je izjavu o statusu Jadranske lige kao prvog regionalnog košarkaškog prvenstva na prostoru Evrope, na čijem temelju je nastalo još nekoliko sličnih takmičenja (Baltička liga, BIBL liga, VTB Jedinstvena liga, Alpe Adrija Kup).

Njen status zavisi od stavova federacija, opstaće ako se one slože da treba da postoji. Kada se radi o kvalifikacijama za evropske kupove, dakle i za takmičenja koja organizuje ULEB, ako žele Jadransku ligu moraju se odreći jednog mesta u Evroligi koje sada imaju prvaci nacionalnih liga SCG, Hrvatske i Slovenije. To pravo prebacuje se Jadranskoj ligi, iz koje će u Evroligu ići tri prvoplasirane ekupe, bez obzira na zemlju. U suprotnom, mogu da igraju ligu koja ima karakter turnira.

Iako se tih godina u Srbiji širila svest kako ABA liga dovodi do decentralizacije i pretežne beogradizacije srpske košarke, u trenutku kada je krenuo novi talas krize u odnosima FIBA i Evrolige, nacionalni savezi su govorili kako je ta liga neophodna za razvoj košarke na prostoru eks-Ju. No, poslednjih godina nikakvu korist od nje ne vide klubovi iz Hrvatske i Slovenije, te su tamošnji nacionalni savezi doneli odluku da svi ili pojedini klubovi paralelno sa ABA ligom igraju i nacionalno prvenstvo tokom cele sezone. Sada hrvatski klubovi žele da napuste oba ranga ABA lige, te se ovim najavljuje izuzetno burno leto 2022.

Bora Stanković je te 2004. u isto vreme isključio ponavljanje ucena nalik na teror koji je vršen pred Partizanom, zbog toga što više nije bilo nikakvih osnova za to vreme.

Govoreći o plasmanu u domaćem prvenstvu kao osnovnim kriterijumom za plasman, i pozivajući se na isticanje da je ULEB sam birao 48 timova za Evroligu i Evrokup, rekao je da je njihov interes da u oba takmičenja nastupaju najbolji klubovi, kao i da poštuje plasman u nacionalnim ligama.

O dogovoru između FIBA i ULEB iz 2004, Stanković je rekao da je do njega došlo zbog toga što su takvi odnosi štetili košarci u celini. Zbog toga su i ubedili jedni druge, jer krivica za ovakvo stanje je ležala na obema stranama.

Posle sezone 2007/2008, FIBA je ugasila Evrokup Čelendž i nastavila da organizuje samo Evročelendž kup do sezone 2014/2015. U sezoni 2015/2016 prvi put je bio igran FIBA Europe Cup (FIBA Kup Evrope), da bi u sezoni 2016/2017 povratila svoj stari uticaj kroz lansiranje košarkaške Lige šampiona. Pred sezonu 2022/2023 doći će 25. maja do ujedinjenja Evrokupa i Lige šampiona u drugo najjače košarakaško takmičenje, kroz koje će se u budućnosti čak šest timova kvalifikovati za novu, otvorenu Evroligu. Prethodnih godina FIBA je pokrenula i Ligu šampiona za američko područje i afričko klupsko takmičenje u kooperaciji sa NBA ligom. Ne treba izostaviti ni činjenicu da je FIBA omogućila šampionu razvojne NBA Dži lige (NBA G League) da svakog februara nastupi u FIBA Interkontinentalnom kupu, što je počelo u praksi da se primenjuje 2019.

Izvori: Aleksandar Ostojić i Đorđe Matić za časopis „Basket“, br. 25, decembar 2004, b92.net, autorska sećanja Đorđa V.
Obrada: CZBG Portal

Dodajte komentar

Kliknite da biste objavili komentar

Skoči na traku sa alatkama