Vremeplov Istorija Košarka Sećanja CZBG

In memoriam — Zoran Sretenović: Trener je uvek u pravu! (2002)

Dvadeset i osmog aprila u 57. godini života napustio nas je veliki košarkaš i isto tako odličan strateg Zoran Sretenović. Tim povodom vam donosimo intervju iz časopisa „Basket“, objavljen u broju izašlom decembra 2002, u kom je govorio o podučavanju mladih igrača.

Zoran Sretenović je u privatnom životu bio tih i nenametljiv, a na terenu, po rečima Željka Lukajića, bio je — ALA. Lukajić, s kojim je Sretenović sarađivao u vršačkom Hemofarmu tokom sezone 2004/2005 kao njegov pomoćnik na poziciji trenera, naglašvao je da postoji četiri vrste košarkaša: igračići, igrači, igračine i — ALE!

Zoran Sretenović je atribut „Ale“ „zaradio“, prvo, međi trenerima, potom među saigračima i na kraju od rivala. Takav osećaj, svojstven upravo „alama“, prvi je primetio Božidar Maljković. U to vreme je bio nedovoljno afirmisan igrač, ali je Maljković, sadašnji predsednik Olimpijskog komiteta Srbije, u Sretenoviću video trenera na terenu. I to tamo gde je bio najpotrebniji.

Veliki asovi, tada jugoslovenske, kasnije i svetske košarke i Sretenovćevi saigrači iz vremena splitske Jugoplastike, koja je postala trostruki evropski prvak, Toni Kukoč i Dino Rađa, redovno su isticali da ni ljnjihove vrednosti ne bi dolazile u toj meri do izražaja, da uz sebe nisu imali popularnog Sretu.

Na kraju, priznanja su počela da dolaze iz protivničkih tavora, direktnih rivala na poziciji plejmejkera, koji su u Sretenoviću videli i najveći problem za svoj tim.

Zoran Sretenović u reprezentaciji
Zoran Sretenović u reprezentaciji tokom EP u Atini 1995.

Sreta, međutim, nikada od komplimenata nije pravio marketing. Okrenut isključivo terenu, radio je svoj posao kao i do tada. Ništa se nije promenilo ni kada je, neočekivano, završio igračku karijeru. Pravo iz patika, seo je na trenersku klupu i to, ni manje ni više, nego na onu užarenu, Budućnosti iz Podgorice, koja je u sezoni 2001/2002 branila titulu prvaka Jugoslavije iz prethodne sezone, ali, u znatno slabijem sastavu. Pomoćnik mu je tada bio Zvezdan Mitrović, kum Dejana Radonjića i donedavno trener francuskog Monaka.

Nije se Sreta uplašio izazova. Vođen sopstvenim, igračkim iskustvom, znao je da ni jedan put nije lak, ali, da svaka vrednost mora, kad-tad, da ispliva na površinu. Pod njegovom komandom Budućnost je dobila sve prvenstvene utakmice, uključujući i najvažniiju, u Beogradu protiv Partizana, što je automatski značilo obezbeđenu prvu startnu poziciju pred plej-of.

Sticajem okolnosti došlo je do razlaza. Epilog je sledeći: Budućnost je izgubila titulu prvaka Jugoslavije, ostala bez Kupa, iako je finalni turnir igran u Podgorici, a Sreta potražio novi izazov — stvaranje naslednika na poziciji plejmejkera, koji već godinama nedostaju jugoslovenskoj košarci.

CZBG Portal — Zoran Sretenović kao trener
Zoran Sretenović kao trener

Ova zemlja je dala mnogo asova, među kojima se našao i Zoran Sretenović. Niko se nije potrudio da napravi naslednika. Sreta je to činio držeći treninge u dvorani na Torlaku. Šta ga je motivisalo na takav korak?

„Da bi igrač bio pravi as on mora da se rodi za to. Niko ne može da ga napravi. Trener može da mu pomogne u razvoju, tako što će savetima obogatiti njegovo znanje. Na razmišljanje da radim individualno sa mladim igračima navela me je činjenica da je u našoj zemlji, trenutno, nedostatak pravih plejmejkera. Nekoliko godina unazad najveća pažnja poklanjala se visokim igračima. Da me neko pogrešno ne shvati, da bi se „napravio“ dobar plej, treba mnogo više rada i truda jer je on mozak ekipe.“

Na šta je početnicima najpre skretao pažnju?

„Na detalje iz ličnog iskustva, a oni su da bez obzira na talenat, bez velikog rada nema uspeha u košarci. Insistiram, međutim, da ni po koju cenu ne smeju da zapostave maštu u toj igri.“

S obzirom da je u tom trenutku Sreta bio posvećen isključivo individualnom radu sa mladima, da li je na tim trennzima bilo prostora i za njihovu taktičku obuku, i šta im je savetovao u takvim prilikama?

„Tom segmentu posvećujem izuzetnu pažnju. Svaki trener može dobro ili manje dobro da nauči igrača tehniku (dribling, šut, odbrana) ali taktički deo je taj koji pravi razliku kod igrača. Zbog toga pokušavam da im prenosim situacije iz igre i kako da ih rešavaju, ukazujući im, pritom, značaj uloge pleja u igri jedne ekipe.“

Zoran Sretenović podučava mlade
Bio je uvek sposoban za podučavanje mladih

Među početnicima sigurno je bilo mnogo nestrpljivih. Hteli bi što pre da postanu asovi. Da li im je u takvim situacijama, kroz prenos ličnog iskustva, ukazivao na to da se ništa nije moglo postići preko noći?

„Razumljivo je da među decom ima dosta takvih koji bi hteli da postanu asovi preko noći. U takvim slučajevima je vrlo bitan pedagoški pristup. Do sada sam u takvim situacijama koristio lična, ali i iskustva drugih velikih asova.“

Kakvo je bilo Sretino lično iskustvo?

„Činjenica je da mnogo sitnih detalja utiče na to da li će igrač postati as, ili ne, kao što je činjenica da u nekim stvarima igrač nema preveliki uticaj na sopstvenu sudbinu. Navešću moj primer: kao mlad igrač u Crvenoj zvezdi, dobijao sam šansu da igram na turnejama pred sezonu. Iako sam tu šansu maksimalno koristio, u prvenstvu nisam dobijao adekvatnu minutažu. Tek u plej-ofu sam dobio priliku protiv čačanskog Borca i Cibone. Na tim utakmicama, po opštem mišljenju, bio sam među najboljim igračima. Zvezda je tada, posle pet godina, prvi put pobedila Borac u Čačku, a Cibona je posle naše utakmice osvojila Kup šampiona Evrope. Nažalost, i pored dobrih igara uprava Zvezde je smatrala da sam netalentovan i „savetovala“ mi da potražim novi klub. Na moju sreću (jedan od bitnih detalja), tadašnji pomoćni trener u Crvenoj zvezdi Božidar Maljković je verovao u mene i pošto je dobio poziv da bude prvi trener Jugoplastike, pozvao me da idem sa njim. Sa Jugoplastikom sam osvojio sve što je moglo da se osvoji.“

Zoran Sretenović (1964 — 2022)
Zoran Sretenović nadgleda treninge

U bogatoj igračkoj karijeri, verovatno je bilo i nesuglasica sa trenerom. Na koji način ih je rešavao?

„Pridržavao sam se pravila da je trener uvek u pravu. Svako svoje nezadovoljstvo ne treba ispoljavati na parketu nego posle treninga ili utakmice popričati sa trenerom u četiri oka. Pritom, vrlo je važno da svaku svoju ideju, vezanu za igru, zajedno sa trenerom treba prokomentarisati na treningu. Dešavalo mi se, naravno, da ponekad budem nezadovoljan. Jer, ako imam pošten odnos prema treningu, utakmici i saigračima, ako sam sve odradio na način na koji je to od mene zahtevano, onda imam pravo da ukažem da odnos druge strane prema meni nije bio korektan. Naglašavam, međutim, da sam to uvek činio u razgovoru u četiri oka i ako sam bio sto odsto siguran da sam u pravu.“

Zoran Sretenović — junak Ostrova
Igrači Ostrova su slavili pobedu sa Zoranom Sretenovićem

Koliko mu je odnos na relaciji igrač — trener pomogao u tadašnjim okolnostima, kada je ta relacija tekla u obrnutom smeru, pošto se u to vreme Sreta susretao sa nezadovoljnim igračima?

„Uvek sam se trudio da budem produžena ruka trenera na parketu. Takav odnos mi sada mnogo pomaže, trudim se da uspostavim maksimalan odnos sa plejom. Uvek ima nezadovoljnih igrača, ali mislim da se otvorenim i iskrenim razgovorom sve može prevazići.“

Zoran Sretenović na treningu
Zoran Sretenović je pažljivo nadgledao treninge

Uoči sezone 2002/2003 Zoran Sretenović je dobio poziv iz Poljske da se vrati iz igračke penzije. Zbog čega je odbio tu ponudu?

„Dobio sam poziv od mog nekadašnjeg kluba „Stal-Degusta“, da ponovo zaigram za njih. Pošto sam, međutim, već ušao u trenerske vode, mislim da bi, s moje strane, bilo neozbiljno da se vraćam na nešto staro. Zatvorio sam sjajnu knjigu kao igrač i sada otvaram novu — kao trener.“

Zoran Sretenović u dresu Ostrova
Zoran Sretenović kao igrač Ostrova

Kakav je bio Sretin sledeći korak?

Pošto u tom trenutku nije vodio nijednu ekipu, sve dok nije postao pomoćnik Željka Lukajića u Hemofarmu tokom sezone 2004/2005, radio je na sopstvenom usavršavanju. Tu mu je dosta pomogao individualan rad sa mladima. Neke savete je tražio i od njegovih nekadašnjih trenera, te je pratio i našu i evropske lige kako bi što spremnije dočekao eventualnu ponudu nekog kluba.

Očigledno Sreta tada nije rekao sve što je imao da kaže na terenu. Pokazao je da ume i zna (u Podgorici), u to vreme je sa velikim uspehom radio „rudarski“ posao, tražio je naslednika na poziciji pleja… Možda to nije u to vreme bilo dovoljno priznato, ali nadao se da će doći vreme kada će i rad „ljudi iz senke“ biti vrednovan. Posebno onda da su se eventualno na brodskim parketima pojavili neki novi Sreta, Željko, Sale…

Razgovor vodio: Milan Tomašević (časopis „Basket“, br. 3, decembar 2002.)
Obrada: CZBG Portal

Dodajte komentar

Kliknite da biste objavili komentar

Skoči na traku sa alatkama