Vremeplov Istorija Košarka Sećanja

Vremeplov: Dražen Dalipagić — Na krilima mladosti (1998)

CZBG — Dražen Dalipagić Cover
Naslovna fotografija Dražena Dalipagića

Čuveni mostarski majstor među koševima Dražen Dalipagić 27. novembra proslavio je svoj 70. rođendan, a za 10. broj časopisa „FIBA basket“, objavljen marta 1998, govorio je kao tim-menadžer Zvezde o temi koja se može primeniti i na današnje okruženje, a to je nedovoljan razvoj mladih igrača.

Čovek — Legenda! Dražen Dalipagić, jedan od najboljib belih krila sveta svih vremena, u Manili 1978. godine i zvanično najbolji košarkaš planete. Pretpoznatljiv stil, skok šut iz udžbenika, let halama pod svodove, i dok rivali „padaju“, on još „leti“ i neumoljivo šalje loptu pod obruč.

Za sve je dovoljno samo — „Praja“! Odnedavno, posle blistave igračke i vrlo uspešne trenerske karijere, tim-menadžer košarkaša Crvene zvezde. Pravi čovek, na pravom mestu. Jer ko može bolje od istinske zvezde da prepozna talenat, da posavetuje, ukori, pohvali… I zato je zanimljiv njegov iskren odgovor na pitanje vezano za sujetu mnogih igrača, da posle njih „nastaje propast“.

„I mi smo mislili, kada smo te 1972. godine došli u reprezentaciju — Moka, Kića, Jerkov, Delibašić, ja… da nećemo dostići slavu generacije koja je dve godine ranije postala prvak sveta. Ali, postigli smo još više. Posle nas su stigli Dražen, Divac, Đorđević, Danilović, Kukoč… i osvojili još više nego mi.“

O sadašnjoj situaciji Dražen Dalipagić je rekao:

„Ista priča, bojim se, ali kada odu Đole (Saša Đorđević), Saša (Danilović), Diki (Vlade Divac)… da će biti dosta problema. Jer nema više tih igrača, ne radi se kao nekada i dok se ne naviknemo na evropski ritam, neće nam biti lako.“

Da li je problem ležao u preranom odlasku mladih talenata?

„Imamo mnogo talenata, ali ispostavilo se da su nam bolji igrači u inostranstvu. Dovoljno je da pogledamo najvežije primere. Miroslav Berić igra dva puta bolje nego u Partizanu. U reprezentaciji je imao epizodnu ulogu, a čitajući novinske izveštaje, sada je najbolji igrač španske lige. Isti je slučaj i sa Koturovićem… Znači, nije tu glavni problem.“

Dražen Dalipagić je na sve to dodao da je problem u nedostatku motivacije i kvalitetnog rada, te da je osnovna preokupacija novac, kog na našim prostorima nema dovoljno, kao što nema ni pravih stručnjaka za rad sa najmlađima.

U daljem pojašnjenju navedene problematike u vezi nedostatka novca i kvalitetnog rada za obučavanje najmlađih, Dražen Dalipagić je naveo:

„Ja sam apsolutno za to da se forsiraju mladi igrači, da im se pruži šansa. Recimo, jedan Divac, pa pokojni Dražen su kao veoma mladi postigli mnogo. Ali, oni su ostajali satima posle treninga i radili, jer su znali cilj. Sada toga nema, bar ne u većini, ali i treneri su problem. Kao junior sam ušao među seniore, ali se znalo ko su Rajačić, Cenić, Protić, Piva, Duda… Sa mladima su radili najbolji, a sada ne znam ko su klinci koji obučavaju nešto mlađe od sebe, odakle su došli. Jer ne može jedan seminar da bude dovoljan da neko nauči košarku, a to je već naš veliki problem.“

Dražen Dalipagić je u Zvezdu na funkciju tim-menadžera početkom 1998. došao da te stvari „pomiri“, pa je zato pojasnio svoju ulogu i zadatak:

„Ta funkcija tim-menadžera već odavno postoji u Italiji. Ja ću biti čovek koji se bavi problemima tima, dovođenjem igrača, razgovorima, ugovorima, spregom između košarkaša i uprave, trenera… Jednom rečju, da nastojim da sve funkcioniše na najbolji način.“

Na pitanje šta bi trebalo da takva Zvezda uradi kako bi postala ono što su želeli čelnici kluba, navijači i Dražen, popularni Praja je naveo:

„Želimo da se Zvezda podigne na organizacionom planu, da svako radi svoj deo posla, kako bismo pokušali da pomrsimo račune Partizanu. Zato bi i igrači trebalo da izvuku iz sebe maksimum u ovoj sezoni (1997/1998).“

Na pitanje da li je javnost mogla da bude optimistična i u čemu je budućnost naše košarke, odgovorio je:

„Optimizam je ono na čemu moramo da zasnivamo sve. Uvek može doći do pomaka na bolje, a izlaz je u ovome što je KS Srbije pokrenuo, u kampovima na Zlatiboru, Požarevcu, Vršcu… Tu dolaze naši najbolji treneri, igrači, a tu je i naš magnat za budućnost.“

Iako je Dražen Dalipagić mogao da se ponosi činjenicom da je u svojoj prebogatoj riznici imao zlata sa evropskih, svetskih i olimpijskih takmičenja, kao i srebrna i bronzana odličja sa najvećih međunarodnih takmičenja i brojne domaće titule, nakon završetka sezone 1997/1998 je napustio poziciju Zvezdinog tim-menadžera zbog toga što je uvideo da se su se u to vreme za sve probleme u klubu najviše pitali tadašnji predsednik Vojislav Stojaković, kao i sportski direktor Slobodan Boban Mladenović.

CZBG — Dražen Dalipagić 1998
Nasmejani Dražen Dalipagić 1998.

Uvodne i završne reči napisao: Đorđe V. za CZBG portal
Intervju sa Draženom Dalipagićem je za 10. broj „FIBA Basketa“, objavljen marta 1998, uradio: Srećko Obradović

Dodajte komentar

Kliknite da biste objavili komentar

Skoči na traku sa alatkama