Intervjui Hokej CZBG

CZBG intervju: Lazar Leštarić

Ekipa CZBG portala uvek ima običaj da uradi duži ili kraći intervju sa igračima koji su na početku ili u toku sezone došli u naš klub. Lazar Leštarić je jedan od njih. Kada smo ga kontaktirali, bez pogovora je pristao dagovori za naš portal, pa dragi ljubitelji hokeja na ledu, nadamo se da ćete uživati u još jednom intervjuu našeg portala.

Lazare, pre svega hvala što si odlučio da daš intervju za naš portal. Pre nego se dotaknemo nekih aktuelnih hokejaških tema, da te pitam nešto što sam pitao i mnoge druge. Otkud uopšte u hokeju i kako se rodila kod tebe ljubav za ovaj sport?

Hokej sam počeo da igram sa šest godina, gde su me dočekali jako dobri treneri kao što su bili Rale, Bera, Bodan i Zuba, zbog kojih i dan danas treniram. Kao mali sam trenirao fudbal, plivanje i neke razne sportove, ali mi se hokej najviše svideo jer je bio najdinamičniji i mnogo brži od svih drugih sportova.

U tim mlađim godinama, ko ti je bio najveći uzor/idol?

Idol mi je Rašid Šemsedinović, golman bivše Jugoslavije, čovek koji je zadužen za sve moje hokejaške uspehe.

Ponikao si u Partizanu, ali iskustvo si sticao i u Sjedinjenim Državama? Možeš li malo više da kažeš o tom boravku preko “bare” i koja je osnovna razlika poimanja hokeja tamo i ovde?

Zaigrao sam za prvi tim Partizana sa 16 godina, ali sam odigrao samo jednu sezonu. Tu su me stariji igrači srdačno dočekali i sećam se prve utakmice gde su se svi potrudili da mi pomognu da postignem prvenac u seniorskoj ligi. Nakon toga odlučio sam da se oprobam Americi, pa sam u Lejk Plesidu završio četvrtu godinu srednje škole i odigrao jednu godinu srednjoškolske hokejaske lige. To mi je omogućilo dobijanje studentske stipendije na MekKendri Univerzitetu, gde sam igrao ACHA D1. Najveća razliku je u tome da je hokej u Americi jako rasprostranjen. Ima mali milion igrača, klubova, liga i hala i utakmice bi mogle da se igraju skoro svaki dan.

Statistika na Nešnal Sport Akademiji i Mek Kendri univerzitetu nije bila nezavidna. Otkud želja za povratkom u srpski hokej?

Imali smo sreće da u poslednjem trenutku osvojimo bar Konferenciju posle koje su zabranjena dalja takmičenja zbog pandemije, pa onda nismo mogli da odigramo regionalni šampionat.
Takođe fakultet na kojem završavam master studije je odlučio da pređe na online nastavu, pa je to razlog mog povratka u Srbiju i dolaska u Zvezdu. 

Kako si završio u Zvezdi? Ko je uticao na tvoj dolazak uredove našeg kluba?

Nikola Bera, koji me je trenirao od samog početka, uputio mi je poziv, a ja ponudu tako velikog zvezdaša nisam mogao da odbijem.

Kako ti vidiš situaciju u srpskom hokeju i da li postoji mogućnost za napretkom?

Poslednje takmičarske sezone Srbija je osvojila zlato u sve tri kategorije što samim tim pokazuje da talenat postoji i da se dobro radi.

Reci nam ko je u Zvezdinoj svlačionici zadužen za podizanje atmosfere? U nekim ranijim vremenima je to bio Slavko Bubnić koji je Slovence koji su igrali u Zvezdi znao da pozove da “prebiju” Slovence na ledu (Olimpiju i Jesenice). Vi sada nemate tih duela, ali sigurno neko prednjači u pravljenju atmosfere 🙂

Za podizanje atmosfere zadužen je Milan Luković, trener golmana. U svlačionici ne može da bude dosadno kad je on tu.

Igrali ste dve utakmice protiv Red Tima (ovo sam satvio jer igrate sutra sa njima). Kako ti se čine ti mladi momci koji jednog dana treba da zaigraju za prvi tim i reprezentaciju?

Mladi igrači treba da nastave da se trude, vredno rade, treniraju i da poštuju trenere i starije igrače. I ja sam krenuo iz ovog okruženja pa sam se izborio za poziciju u ekipi u kojoj si igrali Kanađani, Amerikanci, Svednjani, Rusi…

Sada jedno škakljivo pitanje 🙂 Pošto si odrastao u Partizanu, kada bi oni imali prvi tim i kada bi imao obe ponude, gde bi te srce odvuklo?

Pitate rođenog zvezdaša za koga bi želeo da igra, a ja bih stvarno voleo da ima deset ekipa u Srbiji.

Ako ova pandemija nekako prođe, da li planiraš opet preko “bare”?

Vrata u Americi su mi uvek otvorena, a što mene tiče ja bih više voleo da ostanem u Srbiji, ali videćemo. 

Za kraj, imaš li neku poruku za mlađe generacije hokejaša?

Igrajući hokej upoznao sam mnogo dobrih ljudi, proputovao sam pola sveta, stekao neprocenjiva iskustva, uspomene i fakultetsku diplomu i svim mladim igračima od srca želim da iskoriste ovaj naš sport bar onoliko koliko sam i ja.

Još jednom hvala na izdvojenom vremenu i puno sreće u nastavku sezone i tvoje sportske karijere.

Hvala vama i pozdrav svim navijačima Zvezde i ljubiteljima hokeja na ledu.

Sve vesti možete komentarisati i na našem FORUMU

Komentar

Kliknite da biste objavili komentar

Skoči na traku sa alatkama