Istorija Košarka Sećanja

Priče iz istorije – Majstorica za naslov prvaka

75 godina velike Zvezde!

„Sedamdesetpet godina Sportskog društva Crvena zvezda! Sedamdesetpet godina radosti, pobeda, poraza, sreće, strasti, pa i tuge. Sportsko društvo Crvena zvezda je priča o ugledu i značaju sporta. Priča o uspomenama na velike pobede. Priča o velikim klubovima. Priča o izuzetnim rezultatima Zvezdinih sportista koji su 75 godina predstavljali i ubuduće će predstavljati ambasadore sporta svoje Crvene zvezde, Beograda i Srbije.“ (Zoran Avramović, glavni i odgovorni urednik Zvezdine revije i direktor Crvena zvezda marketinga, iz uvodnika broj 669)

Na današnji dan pre 48 godina (1972. godine) košarkaši Crvene zvezde osvojili su 12. titulu prvaka države.

Piše: Žarko Dapčević – Daba

Crvena zvezda i Jugoplastika (kasnije Pop 84, Split) su decenijama još u staroj Jugoslaviji, a potom i kada se formirala ABA liga bili veliki sportski rivali i mnogo je ostalo utakmica za pamćenje između ova dva kluba, ali jedan meč svakako se izdvaja od ostalih. Radi se o majstorici za naslov prvaka u sezoni 1971/72.

Sve do poslednjeg kola mrtvu trku oko naslova prvaka vodile su Crvena zvezda i Jugoplastika. I jedan i drugi tim su završili prvenstvo na deobi prvog mesta sa istim brojem bodova, te se moralo pristupiti majstorici dve ekipe kako bi se dobio odgovor na pitanje – ko je novi šampion Jugoslavije.

Majstorica se morala igrati na neutralnom terenu, pritom gradovi kandidati su morali imati dobre dvorane i iskustva sa organizacijom velikih događaja i utakmica te je tako izbor pao na Sarajevo i Ljubljanu. Sada je trebalo da se dva kluba dogovore koji će od ova dva grada biti domaćin majstorice.

Crvena zvezda je predlagala Sarajevo, a Jugoplastika Ljubljanu, pa pošto dva kluba nisu mogla da približe svoje stavove i dogovore se pribeglo se žrebu koji je ovoga puta bio naklonjeniji Splićanima, te se sada već čuvena majstorica igrala u hali „Tivoli“ u Ljubljani.

Navijači Crvene zvezde su najviše zahvaljujući svom kapitenu Vladimiru Cvetkoviću koji je u to vreme bio zaposlen u „Kvarner ekspresu“ karavanima autobusa se uputili put Ljubljane kako bi na licu mesta bodrili svoje ljubimce.

Čuvena majstorica odigrana je 28. aprila 1972. i kao i celo prvenstvo, bila je napeta i uzbudljiva, pa je produžetak morao da odluči prvaka. Jugoplastika je počela utakmicu smireno, diktirala je tempo. Skansi, Šolman i Tvrdić su vodili Jugoplastiku koja je sredinom prvog poluvremena imala najveću prednost od devet poena, u dva navrata.

Crvena zvezda, koja je počela bojažljivo i nesigurno, tek pred kraj prvog poluvremena se oslobodila i smanjila vođstvo Splićana na samo četiri poena – 39:35. Za razliku od prvog poluvremena, u drugom je viđena totalno drugačija slika. Zvezda je ta koja diktira tempo, a Jugoplastika igra smušeno. Smenjivali su se u vođstvu, te je Jugoplastika imala dva poena prednosti minut pre kraja, da bi Zvezda izjednačila preko Moke Slavnića na 67:67 trideset sekundi pre kraja.

Jugoplastika ima poslednji napad za pobedu i titulu, Manović dodaje loptu ka Rati Tvrdiću koji šutira, ali se lopta odbija od obruča i odlazi u ruke košarkaša Crvene zvezde. Igra se produžetak. U produžetku je Zvezda krenula bolje i sa šest pogodaka zaredom pobegla na 73:67.

Do kraja meča crveno-beli nisu dozvolili Splićanima da preokrenu rezultat, te je na kraju i naš tim slavio sa 75:70. Iako je Duci Simonović bio proglašen za najboljeg aktera meča svakako jedan od junaka meča bio je Zoran Lazarević koji je sa 12 pogodaka odlučio pobednika.

Timovi koji su igrali prvu majstoricu nastupali su u sledećim sastavima:
Crvena zvezda: Rakočević, Lazarević 12, Sarjanović 6, Pešić, Cvetković, Latifić, Kapičić 8, Simonović 20, Vučinić 15, Žugić, Pavlović, Slavnić 14. Trener: Bratislav Đorđević.
Jugoplastika: Peterka 6, Grašo, Manović 11, Škarić, D. Tvrdić, Macura 7, R. Tvrdić 14, L. Tvrdić, Šolman 18, Krstulović, Prug, Skansi 14. Trener: Branko Radović.

Nakon završetka utakmice pehar „Politike“ namenjen šampionu Jugoslavije kapitenu Crvene zvezde je uručio urednik tog dnevnog lista Velizar Zečević.

Koliko je značila ova pobeda i osvojeni šampionat Jugoslavije govori i to da košarkaška legenda Crvene zvezde Ljubodrag Duci Simonović nije mogao da sakrije suze radosnice. On je bio i proglašen za najboljeg aktera meča i njemu je nakon utakmice i uručen mali poklon.

Posle utakmice košarkaši Zvezde su otišli u hotel „Turist“ gde su bili smešteni kako bi proslavili osvajanje titule i polako se spremali put Beograda da na Malom Kalemegdanu proslave sa svojim navijačima osvajanje titule kada ih je tamo sačekao i prva telegram čestitka od strane predsednika Gradske skupštine Branka Pešića koji je glasio:

„U ime grada Beograda i svoje lično najsrdačnije čestitam na velikom uspehu osvajanje titule prvaka države. Još jednom ste pokazali da je Zvezda, Zvezda.
Vaš Branko Pešić„

Crveno-beli su se vozom vratili iz Ljubljane, a na železničkoj stanici u Beogradu njeni navijači su ih verno čekali kako bi zajedno otišli na Mali Kalemegdan da proslave osvajanje titule prvaka Jugoslavije.

Izvor: SDCZ, zvanični sajt

Dodajte komentar

Kliknite da biste objavili komentar

Skoči na traku sa alatkama