Интервјуи Фудбал Фудбал/Звездаштво

CZBG intervju, Vujadin Savić: Još nismo svesni kakav smo uspeh ove sezone napravili!

Razgovarao Pavković M. Foto: CZBG, Radovanović D. 

Kada je prošlog leta pojačao Crvenu zvezdu, zvezdaška javnost je na to reagovala negativno. Međutim, vrlo brzo uspeo je da dokaže da je reč o odličnom fudbaleru koji svojim kvalitetom zaslužuje mesto u Crvenoj zvezdi. U Zvezdi je ostvario i svoj san – osvojio je titulu sa voljenim klubom, a šlag na tortu predstavlja uspeh u evropskim takmičenjima ove sezone. Ekipa našeg portala imala je zadovoljstvo da porazgovara sa Vujadinom Savićem. Povod za razgovor bila je svakako odlična sezona fudbalera Zvezde. Sa našim sagovornikom porazgovali smo i o njegovim ličnim ambicijama, velikoj podršci koju dobija od svoje porodice, ali i planovima za budućnost.

Kaži nam, za početak, kako je došlo do tvog povratka u Zvezdu? Zbog čega si odlučio da se vratiš?

Kada sam prvi put otišao iz Zvezde, bukvalno se na svakih šest meseci povlačilo moje ime po novinama, raspravljalo se oko mog povratka. Ja sam uvek bio za to, sa moje strane je uvek postojala želja. Međutim, u par navrata se nešto u Zvezdi iskomplikovalo, ali su postojali problemi i sa mojim tadašnjim klubovima. Ovoga puta su se kockile poklopile, pa sam se vratio. Moja najveća želja je bila da osvojim titulu sa Zvezdom. Volim ovaj klub, zaista. Prošao sam celu omladinsku školu, maštao sam da jednog dana postanem prvotimac i osvojim titulu. Kada sam odlazio iz Zvezde nisam imao osvojenu titulu i to je predstavljalo neku prazninu. Drugi razlog povratka je bio da dokažem da nisam samo sin Dušana Savića, nego da igram fudbal na ovom nivou, jer to i zaslužujem. U nekim drugim profesijama nije problem kada se sin bavi istim poslom kao i otac, ali u fudbalu se stvara negativna atmosfera ako sin fudbalera bude fudbaler.

Navijači nisu baš pozitivno reagovali na tvoj povratak, bilo je dosta negativnih komentara.

Iskreno, bio sam iznenađen. Nisam očekivao da će toliko veliki broj ljudi biti protiv mog dolaska. Inače ne čitam komentare, ali tada sam obratio pažnju na to. Pitao sam se zbog čega ljudi tako reaguju. Međutim, to mi je bio dodatni motiv da uspem i pokažem koliko vredim. Zasmetalo mi je  to, jer sam osećao odbojnost, a kada volite ovaj klub, onda vam to stvarno zasmeta. Verovao sam u sebe, znao sam da ću uspeti, ali nisam, iskreno, verovao da ću tako brzo pružati dobre partije. Već posle mesec, dva, sam ušao u dobru formu, pa su se i komentari navijača promenili. Stizale su mi poruke izvinjenja na instagram. To mi je mnogo značilo. Isto tako, jako mi je drago da kada na ulici sretnem i navijače Partizana, pozdrave me sa velikim poštovanjem.

U jednom intervjuu si izjavio da je većina ljudi u tvojoj okolini bila protiv tvog povratka u Zvezdu. Da li ti je to stvaralo dodatnu dilemu?

Nije, jednostavno na moju odluku nije ništa moglo da utiče. Gotovo svi u mom okruženju su bili protiv povratka u Zvezdu, vrlo malo je bilo njih koji su mislili da je to prava odluka. Čak je i moja supruga bila protiv povratka. Ne zato što ne voli Zvezdu, ona je veliki navijač Zvezde. Ima čak i neke fotografije u Zvezdinom dresu dok je imala deset godina, čini mi se. Bila je protiv, jer je smatrala da je teška situacija, da je vrlo neizvesno hoćemo li osvojiti titulu. Nije želela da proživljavamo i ona i ja taj stres. Rekla mi je da ćemo ići gde god hoću, samo da ja budem miran. Ja sam rekao da nikada neću biti miran dok ne ostvarim svoj san. Nije me podržavala sve dok nisam potpisao. Kada sam potpisao ugovor, rekla mi je da mi želi samo da sačuvam porodicu i zdravlje. Od prvog dana posle mog potpisa sam imao njenu punu podršku, i ne samo njenu. Razlog zbog koga su bili protiv jeste što su brinuli da ne dođem u tu sitauciju stresa i nervoze. I jesu oni bili u pravu. Znali su koliko sam se nervirao u prvom mandatu, kako je sve to uticalo na mene. Ali vera je čudo, ja sam verovao u sebe i to se isplatilo.

Ti si vrlo mlad i otišao iz Crvene zvezde. Imajući u vidu koliko si bio vezan ne samo za Zvezdu, već i za Beograd i Srbiju, koliko ti je bilo teško da se snađeš u inostranstvu?

Bilo je jako teško. Baš zbog te vezanosti za Zvezdu, Beograd i Srbiju. To je bio moj prvi odlazak u inostranstvo sam, ne računajući zimovanja i letovanja. Nisam znao jezik, čak ni engleski nisam govorio. Možete da zamislite onda koliko sam se neprijatno osećao u svlačionici i na terenu. Ne znam ni šta treba da radim, pratim saigrače, nekako se sporazumevam sa trenerom i na taj način pokušavam da odradim ono što se od mene traži. Da sam otišao koju godinu kasnije, naučio jezik, siguran sam da bi napravio veću inostranu karijeru. Već kada sam otišao u Nemačku bilo je lakše. Tamo sam imao i par drugara sa našeg govornog područja. Nakon godinu i po dana u Bordou sam stekao iskustva, čak sam i jezik usavršio, pa mi je u Nemačkoj bilo lakše. Sada da mogu da se vratim u to vreme, verovatno ne bi otišao. Ali teška je situacija tada bila, zaista. Velika je neizvesnost bila u klubu. Iskreno, da se moj sin nađe u takvoj situaciji, zaista ne znam šta bi ga posavetovao.

Iza Crvene zvezde je fantastična sezona. Kako ti komentarišeš sve što je urađeno? Šta je za tebe najjači utisak?

 Mislim da mi igrači još nismo svesni kakav smo uspeh u Evropi napravili. Mnogo nam znači sve što smo ove sezone uradili. Ovo je najbolji rezultat u Evropi posle ’91 godine. Bilo je, naravno, i kvalitetnijih ekipa od nas, ali ono što nas izdvaja je hemija i zajedništvo koje imamo. Nema dana da mi ne odemo zajedno na piće. Jednostavno, stvorila se hemija i između nas i navijača. Navijači su stekli poverenje u nas. Takođe, odnos sa javnošću i novinarima je odličan. Kada se steknu takve okolnosti, imate sve preduslove da napravite dobar rezultat. Mi smo sve ovo ostvarili na zajedništvo, borbu i želju. Nagrađeni smo time što smo rezultatski najbolja generacija posle ’91 godine. Mi pričamo o tome, ali mislim da i dalje nismo svesni tog uspeha. Ja bi voleo da neke naredne generacije ponove to, možda i naša sledeće sezone. Našao sam podatak da je tata u godini kada je igrao finale UEFA kupa odigrao 12 utakmica u Evropi. Ja sam ga u ovoj sezoni prestigao, jer sam odigrao 15 evropskih utakmica. Tako da, i to meni lično znači. Počeli smo od prvog kola kvalifikacija i prošli grupu. To je velika stvar.

Pre početka kvalifikacija vam niko i nije davao šanse da možete da se plasirate u Evropu, a kamoli da prođete grupu.

Iskreno, ni mi igrači nismo verovali u to. Sećam se sastanka na Zlatiboru, na kraju priprema. Šef nam je rekao, čeka nas za par dana utakmica protiv Florijane, verujte da možemo da uđemo u Ligu Evrope. On je to tako ubedljivo rekao. Mi na pripremama igrali nerešeno sa Rudarom iz Pljevalja i reprezentacijom Užica. Odigramo sa Florijanom tamo 3:3, on nam ponovi da ulazimo u Ligu Evrope. Cela svlačionica je čvrsto verovovala u plasman u Ligu Evrope tek posle pobede nad Spartom na Marakani 2:0. Šef je verovao u nas i uspeo je tu svoju veru da prenese, pa smo i mi počeli da verujemo u sebe i svoj kvalitet. Posle utakmice u Krasnodaru, bili smo ubeđeni da ulazimo u Ligu Evrope, iako nas je Krasnodar nadigrao tada. Ipak, dvomeč protiv Sparte iz Praga je bio prekretnica. Tada se i iskristalisala ekipa. Mislim da je jedino Krstičić došao kasnije, pred derbi. Posle toga smo svi verovali da možemo u Ligu Evrope.

Šta to ova ekipa Zvezde ima što nisu imale prethodne? Bilo je i ranijih godina dobrih timova, ali niko nije napravio ovakav uspeh.

Klub je napravio stvarno odličan prelazni rok. Mislim da su napravili dobar potez, jer su vratili domaće igrače ponikle u Srbiji, odnosno Zvezdinoj školi. Doveli su prave zvezdaše, koji osećaju kakav je ovo klub. To se i vidi na terenu, naša borba za svaku loptu, svaku utakmicu. Takođe, mi, domaći igrači, smo tu želju, borbu i volju preneli i na strance, koji su fenomenalni momci. Zaista, retko gde sam video da stranci ovoliko pružaju klubu. Rekao bih da su se i oni probudili ove sezone.

Mislim da si jednom i pomenuo koliko ste pomagali Kangi, poznajući njegov karakter.  

Jeste, on se malo izdvajao po svom karakteru. Bilo je par situacija kada je gestikulirao sudijama, što je moglo da nas košta. Ali kod njega zaista ima puno toga pozitivnog. Odličan je fudbaler i stvarno je dobar čovek, samo ga treba razumeti. Imali smo mali incident u svlačionici s njim. Zakačio se nešto oko muzike sa Žuletom i Adžom, ja sam hteo da ga smirim, na šta je on negativno reagovao. Međutim, posle toga svaki dan je bio uz mene. Shvatio je da smo mu svi prijatelji, da imamo dobre namere. Postali smo baš dobri drugari. Otišao je u Spartu, ali se javlja redovno. Vidim i da igra dobro tamo i jako mi je drago zbog toga.

Ima li neka utakmica u Evropi koju bi izdvojio? Neka za koju smatraš da si je posebno dobro odigrao.

Ako pričamo o mojoj igri, to je ta utakmica sa Arsenalom u Londonu. Mislim da je to moja najbolja utakmica u Zvezdinom dresu. Generalno, ceo tim je odigrao odlično. Ostaje žal zbog te prečke. Svima sam pre utakmice pričao da imam osećaj da ću dati gol Arsenalu u Londonu. Verovao sam da ću dati gol. Bio sam tako blizu, a nisam postigao gol. Mislim da mi je Bog tada dao znak da nešto ne radim kako treba. Mnogo žalim zbog te prečke. Da je bilo koja druga ekipa igrala protiv nas, Real Madrid, Barselona, bilo ko, siguran sam da mi ne bi bilo ovoliko žao.

Pomenuo si koliko vam je trener Milojević pomogao, ulio vam samopouzdanje, veru u sebe. Šta ti kod njega najviše odgovara? Koja je razlika između njega i tvojih prethodnih trenera u Zvezdi?

Teško pitanje. Milojevića nisam poznavao ranije, nikada ranije nisam radio s njim. Žule je sarađivao s njim u omladinškoj školi i u Čukaričkom. Dosta mi je pomoglo druženje sa Žuletom da shvatim kakav je šef. Volim da razgovaram, da ukažem nekome ako mislim da nije u pravu, pa čak i kada je trener u pitanju. Međutim, Žule mi je jednom rekao da šef ne voli kada mu odgovoriš, da treba uvek da ga saslušam. Šef nam je autoritet, taj autoritet je nametnuo znanjem. On ima tu harizmu, da kada se pojavi svi osećamo strahopoštovanje prema njemu.

U intervjuu sa gospodinom Milojevićem, postavili smo mu pitanje da li bi želeo da bude Zvezdin Ferguson. Da li misliš da je on neko ko bi mogao da ostavi dublji trag u Zvezdi, poput Fergusona u Junajtedu?

Da bi ih uporedili, šef bi bar još 20 godina morao da bude trener Zvezde. Šalu na stranu, po autoritetu da. Teško je održati autoritet. To je nešto zajedničko što njih dvojica imaju.

Koliko si zadovoljan svojim partijama? Jesi li ispunio svoje lične ambicije ove sezone?

Jesam, čak sam i nadmašio svoje ciljeve. Cilj mi je bio da budem prvi štoper, da uzmem titulu i zaigram za reprezentaciju. Pucao sam visoko, ali sam stvarno verovao u to. Kada iskreno verujete u nešto, sve je moguće. Sve sam to i ostvario. Nažalost, za reprezentaciju nisam debitovao, povreda me je sprečila, ali sam dobio poziv. Liga Evrope mi nije bila cilj, potajno sam se nadao tome, ali nisam to postavljao kao cilj. Tako da sam premašio očekivanja, jer smo i prezimili u Evropu.

Na kraju sezone došla je, nažalost, i ta povreda. Koliko ti je to teško palo?

Povrede su najgora stvar koje mogu da zadese sportistu. Meni se desilo u najgorem mogućem trenutku. Povredio sam se dan posle dobijanja poziva za reprezentaciju. Otišao sam na okupljanje, ali nisam debitovao. Posle toga sam pokušao da ubrzam povratak, da budem spreman za derbi, ali ni to nisam stigao. Možda baš zato što sam želeo da ubrzam povratak, situacija se pogoršala. Sad sam sto posto zdrav, Bogu hvala. Vratio sam i protiv Niša na sedam minuta, pa sam obnovio povredu. Ne toliko jako, ali sam je obnovio. Verujem da se nisam povredio, da bih imao velike šanse da odem na Svetsko prvenstvo. To je moje mišljenje.

Kakvi su ti planovi u narednom periodu? Navijače najviše zanima ostaješ li u Crvenoj zvezdi.

Ne mogu mnogo da otkrijem, ne zato što ne želim, već zato što u ovom trenutku ni sam ne znam. Vezan sam ugovorom, počeću pripreme. Šta god da bude, to mora biti odluka na obostrano zadovoljstvo. Presrećan sam u Zvezdi, proživljavam najlepše trenutke karijere. Međutim, zavisi i od kluba i ponuda koje budu stigle za mene.

Kakav je Vujadin Savić kad nije na treninzima i utakmicama? Imaš li neki hobi?

 Evo sada baš tokom oporavka od ove povrede imao sam slobodnog vremena, pa smo dosta igrali jamb Žule, Bakula Jovičić i ja. Van terena sam dosta nasmejan, druželjubiv. Retko ćete me videti neraspoloženog. U poslednje vreme smo u euforiji Gobelja, Žule i ja. Stalno pevamo Zvezdine pesme i radujemo se tituli.

Додајте коментар

Кликните да бисте објавили коментар

Скочи на траку са алаткама