Интервјуи Хокеј

Vojin Koljenšić o trenutnom stanju u srpskom hokeju

Pre izvesnog vremena smo izazvali malu buru tekstom Budućnost hokeja koju treba podržati gde smo se dotakli rada Saveza za hokej na ledu, tačnije njihovog trenutnog nerada. Da bi dobili malo bolju sliku o svoj toj aljkavosti koja dovodi do propadanja srpskog hokeja, pokušali smo da razgovaramo sa nekim eminentnim ljudima iz sveta hokeja, međutim niko osim gospodina Vojina Koljenšića nije bio voljan da priča na tu temu. Ono što je zaista sramotno jeste da niko iz Saveza nije hteo da odgovori na naše upite koje smo im slali putem emaila, a kada smo to rekli nekim legendama hokeja, jedna je rekla: “Samim tim gestom pokazuju ko je glavni krivac”, dok je druga rekla: “Problema u hokeju je mnogo! Za kratko vreme, koje provodite oko leda, probleme ste uspeli da sagledate”. Činjenica je da su mnogi nezadovoljni, i to s pravom. Malo više boli to što retko ko želi otvoreno da priča i piše o tome. Skoro ni jedan portal (što zvezdaški, što neki drugi sportskog tipa) ne piše o ovim problemima osim nas. Ono što moramo reći je da nama nije u cilju da pljujemo po Savezu nego da sagledamo njegove propuste, kao i propust klubova, pa makar se radilo i o propustima naše Crvene zvezde. Neko, zaista, mora da da odgovor zašto nam se seniorski hokej sveo na 4 kluba od kojih su dva Zvezdina (seniori i Red team). Takođe, mora se dati odgovor šta je sa nacionalnim takmičenjima kategorija U12, 14, 16 i 18. Takođe, niko nije objasnio ljubiteljima hokeja zašto je naprasno ugašen projekat HK Beograd preko kojeg se igrala MOL liga. Gledalaca na tribinama je sve manje. Plašimo se da će, ako se ovako nastavi, i dece biti sve manje i manje, a to sigurno niko ne želi. Zaustavićemo se ovde i dajemo vam priliku da pročitate šta je legendarni Vojin Šilja Koljenšić rekao o svemu tome, a sve u nadi da će se i neko iz saveza ipak odazvati i javno progovoriti o ovoj trenutnoj situaciji.

Kako vidite stanje u srpskom hokeju i šta mislite, ko je za to odgovoran ili najodgovorniji?

“Ovo urušavanje Saveza u hokeju, nije krenulo od ove godine. Mislim čak, da je sve to krenulo još od pre nekih desetak, petnaest godina, a da su za krivi svakako predsednici Saveza, koji su ga vodili. Dosta se improvizovalo. Negde 2003/2004. godine sam podneo čak zahtev za zaštitu zakonitosti, u nekim stvarima i nepravilnostima Saveza, ali sam bio odbijen na toj skupštini. Takođe je i HK Spratak podnosio zahteve za zaštitu zakonitosti, ali je i on odbijen. Došli smo, ne baš do dna, ali do jednog zaista lošeg stanja u Savezu, što po pitanju organizacije, što po pitanju struke. Mislim da bi bilo vreme da se to nekako promeni. Klubovi unazad tih desetak godina preuzimali su ulogu Saveza, oni su bili tu sa planovima više nego Savez, što je bila greška, koja nam se sada obija o glavu. Ipak Savez mora biti vodilja, a klubovi da ga prate, kako u organizaciji, tako i u struci. Situacija, kako stoje stvari sada, bar ovih poslednjih godinu dana, pokazuje da imamo Savez koji mnogo škripi, u nekim telima , organizacionim, pa i kao stručni savet, telo za razvoj, zdravstvena komisija takođe, telo za međunarodne kontakte… Sve to ima po statutu, ali to u Savezu ljudi ne rade, nema nikakvih izveštaja, dobronamernih predloga, sve je na ad hok, što ne vodi ničemu. Hokej ne trpi organizaciju na jednu godinu, najmanje je za nekih pet do šest godina potrebno da čovek tu sredi organizaciju i da sve pokrene. Svi predsednici ranije su mislili da za godinu – dve mogu da urade nešto i povlačili se posle,  a iza njih su ostajali repovi koje sledeći predsednik nije mogao da rešava. Finansije nisu problem, dobijao je Savez od IHF-a dovoljno para. Nije se niko obogatio, ali te pare nisu odlazile u pravom smeru da bi nam se sve vratillo kroz opšti napredak u vidu ekipa, mlađih trenera, kvalitetne opreme, nego je sve na kratkom štapu. Nije se to pokazalo kao dobro. Znam mnogo akcija koje su bile u Savezu, ali je kratko trajalo i propadalo je. Ko je kriv? Krivi su i klubovi i ovi koji su vodili Savez, po mojoj proceni, a iza koje stoji nekih 47 godina prakse u hokeju.”

 

Šta bi bio izlaz iz takvog stanja?

“Mislim da Savez bi trebalo da što pre napravi vanrednu ili redovnu skupštinu, gde bi postavio u tim telima ljude i podelio zaduženja, koji bi periodnično davali predsedniku izvešaje o radu. Da se napravi program, strategija koja će biti dugoročna, da krenu svi zajedno, da nam se ne dešava da se u deset godina ugase pet klubova, da se ova klizalšta po Beogradu, Novom Sadu, Subotici ne ugase, da se makar dozvoli da budu u funkciji hokeja i klizačkog sporta, da nađemo sa ljudima iz Saveza spoznzore i donatore kako bi se što više para skupilo za razne akcije koje nas očekuju u U18, U20 i seniorskoj reprezentaciji. Moj predlog je da se što pre napravi oprativno telo, sa zadacima, da ne dođe do daljeg urušavanja. Rešenje postoji, a to je takmičenje u svim selekcijma, da se ubace prvaci, a posle da bude međunarodnih akcija. Što se tiče klubova, reginalne i internacionalne lige da se organizuju, jer je to neko merilo. Ovde u Srbiji, ministarstvu, da bi nam uopšte dali neka sredstva, dakle, uslov je da imaš svoju ligu sa svojim klubovima. Ugasio se Beostar, Taš, Novi Sad, pa Vitez… Spartak se priklonio regionu prema Mađarskoj, NS stars i Vojvodina su se okrenuli prema mlađima, što je dobro. Ugasio se seniorski tim Prtizana što je pogubno, ostala je samo Zvezda u Beogradu, a ona ima toliko igrača da je morala u regionalnu ligu, jer deca su po desetak godina tu. Bilo bi pogubno i za njih i za hokej da odjednom nemaju takmičenje u Srbiji. To su neki moji saveti. Što se tiče poboljšanja od strane klubova i Saveza, mora da se radi zajednički. Ne sme Savez da dozvoli da se posebno radi, nikako.” 

Kako država može da pomogne?

“Država je tu, realno, dosta pomogla, ako pogledate celokupnu sliku, koju sam već izložio. Normalno da Savez mora da se organizuje i uzdigne, i onda ćemo i opravdano moći da tražimo više para od države. Opet se vraćamo na to da se moramo posvetiti situaciji u svojoj kući i onda o nekim zahtevima za klizališta, trenažna klizališta, za stučno usavršavanje i trenera i sudija koji su u pogonu, a i same organizacije u klubovima možemo da razgovaramo. Hokej, što je najgore, ne trpi improvizacije, jer ćeš to kad tad platiti.”

 

Koje pozitivne primere možemo uzeti od drugih zemalja?

“Nadovezao bih se za primere drugih, koji bi mogli da nam budu vodilja. Mi imamo dosta iskustva. Mi smo bili mnogo bolji od te Mađarske, Bugarske, Rumunije, ali su nam oni nekako pobegli. Model iza kojeg je stala država, mi nismo imali, pa nismo mogli da idemo napred.ž Teško ćemo u ovoj situaciji prihvatiti za model preslikavanje rada u jednoj državi. Moramo da sagledamo svoje probleme i iz njih da postavimo strategiju kako da se izvučemo, a to je vezano sa pozicijom objekata, stručnjaka, dece, trenera. Ta deca moraju imati obrazovane i stručne trenere, a ne neke priučene. Dosta se sve promenilo i o tome moramo da vodimo računa. Normalno, moramo voditi računa i o našem mentalitetu. Kadandski nije kao naš, pa da kažemo mi ćemo to i to. Moramo da se prilagodimo našem mentalitetu i u tom smislu ići korak po korak u usmeravanju dece. Kada sam bio Savezni kapiten pravio sam dugoročni plan od četiri godine, ali taj plan mora da se prati i da se kontroliše – šta smo uradili ove i šta ćmo sledeće godine. Međutim, otišao sam u Italiju da radim i to niko nije ni pratio, ni izveštavao. Tako da od tog programa nismo ništa izvukli. Sada polazimo iz iste situacije, sa Ligom budućih šampiona čiji sam pokretač. Ako ne kontrolišemo da se igra po propozicijma, registracijama, sa pregledima, opet ćemo doći do toga da nismo ništa uradili. Od prošle igramo osmicu sa šest ekipa. Ove godine je tu bila i U10, da deca imaju taj neki kontinuitet. Sledeće ćemo ubaciti i U11, 2×15 min, sa decom koja bi prošla školicu i koja bi bila osposobljena da igraju na velikom terenu. Ponavljam, bitno je igrati u tri postave. Treba uvek ići na masovnost gde nije bitan rezultat. Onda ćemo kontinuitetom da nateramo klubove da imaju veći priliv igrača za starije selekcije, pa bi ubrzali proces za dobijanje seniora.”

 Image result for liga budućih šampiona hokej

Znači Liga budućih šmpiona može da bude korak napred. Kako nju možemo još unprediti?

“Spomenuo sam već, šta nam je raditi. U nekoj mojoj viziji, to je normalan put. Moram da imam saradnike iz Saveza i klubova, koji će sve to ispratiti. Imamo jednu dobru stvar – kroz donacije sponzora Erste banke smo opremili sve te školice sa dovoljnim brojem štapova, kaciga, opreme, da bi se pojavljivali na takmičenja. Metodika rada i dobijanje golmana je veliki problem. Sa golmanima je dosta zapušten rad, na niskim je granama. Imamo u seniorima samo Arsu i jednog iz Vojvodine, po jednog u juniorima i U20, pa ne daj Bože da se povrede. Radimo na tome da svi učesnici Lige dobiju po dva kompleta za golmane kako bi ubrzali taj proces, ne samo u Beogradu već i u Novom Sadu i u Subotici. Možda bh još dodao neke podatke. Prošlogodišnju Ligu igralo je 490 dečaka i devojčica, što je za nas dosta velika cifra. Odigrano je 90 utakmica po turnirima, a u proseku je svako dete iz kluba odigralo 30 utakmica. To godište, sa tim brojem utakmica, to je velika stvar. Ove godine se Liga povećala na 50 što znači da imaju jedno dobro znanje, za dobar razvoj igrača u hokeju kad krenu u više selekcije. Time teramo klubove da se menjaju, da vode bolju organizaciju, sa više trenera, stručnjaka, da ih školuju, usavršavaju, da se menja metodika rada. To takmičenje tera u progresivni napredak hokeja. Moram reći i da je Savez preko IHF ove godine, pre neka dva meseca, dobio i podelio klincima opremu, gaće, štitnike, palice, kacige. Ipak su nešto uradili.”

Додајте коментар

Кликните да бисте објавили коментар

Скочи на траку са алаткама