Кошарка Кошарка/Извештаји и анализе

Kratki osvrt na košarkaški klub (igrači, trener, navijači, uprava)

Kao što smo u jednom od prethodnih tekstova rekli, košarkaški klub Crvena zvezda nalazi se u jednoj delikatnoj situaciji. Naime, na kraju prošle sezone otišli su igrači koji su na čelu sa trenerom Dejanom Radonjićem uradili zaista velik posao i doneli mnogo radosti Zvezdinim navijačima. Međutim i oni i trener Radonjić više nisu u klubu. Tu su sada neki novi igrači koje sa klupe predvodi Dušan Alimpijević.

Zvezda nije krenula loše. Tačno je da je izgubila dve utakmice u ABA ligi, i to od glavnih konkurenata (Budućnost i Cedevita), ali je takođe, sa druge strane, ostvarila i dve velike pobede u Evroligi protiv Barselone i Makabija. Posle toga je došla sjajna partija protiv “naprednih” komšija nakon koje su se svi ponadali da će Zvezda nastaviti da pruža takve ili slične partije. Međutim, vrlo brzo došlo je do bolnog otrežnjenja. Dva teška poraza od CSKA i Olimpijakosa navela su mnoge da krenu sa kritikama i prozivanjima. Ono što je najupečatljivije, a pokazalo se na utakmicama protiv Bamberga i CSKA, jeste da više na Zvezdinim utakmicama nema toliko publike kao prošle sezone. Ne da nema samo “simpatizera”, nego nema ni “najvjernijih”. Jedan prijatelj mi reče “kriza tribine”, drugi mnogo teže stvari koje nisu za ovaj tekst, a mi svi treba da si stavimo prst na čelo i zapitamo da li nam je Zvezda život, a sve drugo sitnice, ili ipak imamo nešto što nam je preče pa trenutno hale zvrlje poluprazne. Naravno, ne mislimo ovde ni o ličnim finansijama, ni o porodici i životnim okolnostima, nego o nekim drugim stvarima. Jednu od tih stvari ćemo analizirati, a onu drugu, malo “opasniju”, ostaviti na razmišljanje onima koji znaju da čitaju između redova.

Elem, čitajući društvene mreže i slušajući izlaganja predsednika Čovića, vidljivo je da postoje dva pogleda na današnju Zvezdu. Prvi (ne svi, ali jedan deo njih) kukaju na roster i trenera Crvene zvezde, a drugi ih bezuslovno brani. Ipak, istina je negde u sredini i sigurno da svako ima neka ispravne i koreknte, a neke neispraven i zlonamerne zamerke.

Hajde da probamo da (koliko je god to moguće) damo jednu realnu analizu trenutačnog stanja što se tiče rostera i trenera.

Roster Crvene zvezde je ove sezone takav da u njemu ima nekoliko iskusnih igrača i starosedeoca – Ročesti, Feldin, Antić, Kešelj, Lazić, Bjelica, Dangubić i Radičević (iako mu je 23 godine ima iskustvo sa Denver Nagaetsima i igranja u ACB ligi), i nekoliko mladih i neiskusnih igrača (barem što se tiče Evrolige) – Lesor, Jovanović, Janković, Dobrić, Davidovac, Lazarević i Apić.

Plejevi – Ročesti i Radičević. Prvi (Ročesti) za sada isporučuje dovoljan broj poena koje npr. nismo imali prošle sezone od strane Jovića (u kontinuitetu), ali nije tip igrača koji ima veliki broj asistencija kao što su to imali Jović i Markus Vilijams (dok je igrao u prvoj sezoni). Igrač je u godinama i neminovno mu treba reducirana minutaža da ne bi došlo do zamora materijala pred najbitnije utakmice koje odlučuju da li će Crvena zvezda i sledeće sezone igrati u Evroligi. Drugi plej (Radičević) za sada se pokazao kao nedostojna zamena za Ročestija. Da li je problem na psihološkom planu ili pak u nedostatku kvaliteta, ne bih znali da kažemo. Samo činjenica je da sa njim na parketu imamo velikih problema u organizaciji igre što primorava trenera Alimpijevića da vraća u igru Ročestija i dodatno ga troši.

Bekovi – Feldin, Lazić, Dobrić, Lazarević. Feldin se za sada traži i igra toplo-hladno (ovo hladno se odnosi na neke evroligaške utakmice), ali sigurno da se i dosta troši jer na svojoj poziciji nema drugog igrača od kojeg se očekuje i dobra odbrana i dobar procenat šuta, pa to dodatno stavlja pritisak na njega, plus ga protivnički igrači zatvaraju jer znaju da ako uđe u seriju može da im napravi izuzetno puno problema. Lazić, miljenik mnogih, ove sezone kao da nije u prošlogodišnjoj formi. Da li je to do povrede koju je doživeo u reprezentaciji ili do promene sistema igre, ostaje nam da vidimo, ali činjenica je da se od njega može i mora očekivati više. Dobrić je prošlu sezonu završio dosta dobro, ali ga je povreda na početku ove sezone držala dosta dugo van parketa pa za njega treba imati strpljenja da se vrati u isti ritam. Ali, upravo zbog toga bekovska linija dosta trpi jer skoro sve (što se napadačkog dela tiče) pada na pleća Feldina. Od Lazarevića teško da u evroligaškim utakmicama možemo očekivati previše, a pitanje je koliko možemo očekivati i u nekim važnim utakmicama protiv npr. Cedevite, Budućnosti, Partizana. Dečko je došao iz FMP-a i trebaće mu vremena da pokaže sav svoj talenat (neki ga osporavaju, a neki tvrde da od njega možemo očekivati da postane dobar košarkaš). Sve u svemu, osim Feldina i Lazića, trener Alimpijević nema puno izbora na poziciji beka. Pritisak je naravno mnogo veći kada je jedan od ove dvojice zajedno na parketu sa Radičevićem.

Krila – Dangubić, Kešelj, Davidovac. Odlaskom Marka Simonovića ovo je postala jedna od deficitarnijih pozicija. Dangubić je van forme tj. očigledno je da se i on privikava na ostatak ekipe i da se u svemu tome ne snalazi najbolje. Naravno, u takvoj situaciji pritisak raste i odražava se i na one dobre segmente igre koji su ga krasili prethodnih sezona. Kešelj…šta reći za igrača koji je veliki ljubimac Zvezdinih navijača, koji je ostavio lep trag u našem klubu, ali koji sada jednostavno ne pruža ama baš ništa? Mnogi se slažu da Kešelj više nije za ozbiljne košarke i da bi trebao da se povuče. Iskreno, i mi mislimo tako i to zaista nema nikakvih negativnih konotacija prema njemu, ali jednostavno se vidi iz aviona da on više nije za profesionalne košarke. Davidovac je, kao i Lazarević i Apić, došao iz FMP-a i trebaće mu mnogo vremena da se privikne na sasvim drugačiji sistem, pritiske, očekivanja. Kada pogledamo sve ovo vidimo da smo na krilima verovatno i najtanji u odnosu na prošlu sezonu.

Krilni centri – Bjelica, Antić, Jovanović, Janković. Milko Bjelica je iskusan igrač i veoma važan šraf za četu Dušana Alimpijevića. Ali Bjelica je igrač u godinama i (kao i Ročesti) ima veliki problem oko potrošnje jer trenutno u Jovanoviću (koji dosta igra na poziciji 5) i Jankoviću nema adekvatnu zamenu, tim pre što je i Pero Antić igrač u godinama i ne može da pruža onoliko koliko je pružao nekada, plus mora da pokriva i poziciju centra gde velikih problema imamo sa neiskustvom Lesora, Jovanovića i Apića. Janković i Jovanović jesu perspektiva kluba i zbog toga su dovedeni, ali oni trenutno ne mogu da prave razliku na parketu i samim time stvara se veliko opterećenje na Bjelicu i Antića.

Centri – Lesor, Antić, Jovanović, Apić. I na ovoj poziciji trenutno imamo veliki problem. Naime, kao što smo već naveli za poziciju krilnog centra, Pero Antić i pored najveće želje da da sve od sebe ne može isporučiti sve ono što je ovoj ekipi, u ovom trenutku, potrebno. Matijas Lesor je izuzetno mlad i perspektivan centar, ali i centar sa nedovoljno iskustva i namazanosti koju ima Antić, pa se dešava da imamo utakmice u kojima Lesor ima veoma minoran učinak što se naravno odražava na celu ekipu. Za Jovanovića smo sve rekli s tim da je on počeo da pokazuje znake života tj. talenat zbog kojeg je doveden. Ipak, za evroligaške nastupe je to premalo, videćemo koliko će sve to biti dovoljno za ABA ligu. Apić (kao Lazarević i Davidovac) dolazi iz FMP-a i za sada nije igrač koji donosi kvalitet što ne znači da neće izrasti u dobrog košarkaša.

Duašn Alimpijević – imaće velikih izazova da sve ovo posloži kako treba (mada se nadamo da će mu dovesti neka pojačanja), ali ovo je doslovno vruć krompir u njegovim rukama. Pokazao je da može – Barselona i Makabi, ali i da ne može (Bamberg, Unikaha, CSKA, Olimpijakos, Cedevita, Budućnost). Ok, evroligaške utakmice stavimo po strani jer se ipak radi o klubovima sa mnogo boljim rosterima i mnogo više novca, ali u ABA ligi će imati veliki pritisak jer svi navijači očekuju osvajanje iste i ponovno takmičenje u Evroligi. Cedevita i Budućnost neće sedeti skrštenih ruku, a vidimo da to neće ni Partizan koji se pojačao i pojačava sa “naprednim” igračima i sigurno će im velika želja biti da nas skinu sa trona.

Činjenica je da Zvezdi trebaju pojačanja, ali to je sada odluka koju moraju doneti ljudi iz uprave kluba na čelu sa predsednikom Čovićem. Verujemo da on najbolje zna šta nam je potrebno jer je u ovim prethodnim seonama Zvezdu digao iz pepela i od nje načinio stabilnog evroligaša i šampiona ABA i KLS lige.

A navijači? Pa, sve smo već rekli. Naše je da volimo Zvezdu i navijamo…i naravno, d nas bude što više na utakmicama jer to ovom momcima i treneru puno znači.

Додајте коментар

Кликните да бисте објавили коментар

Скочи на траку са алаткама