Играчи Историја Сећања Фудбал Фудбал Фудбал/Звездаштво

Kultni heroji: Ilija Najdoski

Preuzeto sa portala Vice portala; autor: Miloš Jovanović, ilustracije: Vanja Krstić 

IME I PREZIME : Ilija Najdoski
DATUM I MESTO ROĐENJA : 26.3.1964, Kruševo, Makedonija
SPORT I POZICIJA : 
fudbal, odbrana
KULT JE ZATO ŠTO JE … : išao glavom tamo gde mnogi nisu smeli nogom.

U svetu fudbala, odbrambeni igrač je nekako uvek nedovoljno cenjen. Napadači daju golove, golmani paradama sprečavaju iste, “desetke” i krila driblaju i dodaju, i publika konstantno uzdiše i aplaudira. Negde između, dok se sve to dešava, defanzivci su večno “na braniku otadžbine”, i bezrezervno se daju za slavu tima – a opet, retko ko stigne nešto lepo da napiše u njima.

Moderna era, doduše, donekle je ispravila tu nepravdu. “Zlatna Lopta” koju je 2006. osvojio Fabio Kanavaro podstaknula je medije da se malo više bave ovim potcenjenim sportistima i predstave ih u drugačijem svetlu. Napredne statistike sada stignu i da izbroje broj uspešnih startova i presečenih lopti, pa danas defanzivno orjentisani igrači stignu i da budu pohvaljeni na adekvatan način.

Ipak, požrtvovani defanzivci imali su uvek svoju vernu publiku, a ona se mahom nalazila na samom stadionu. Jer, fudbal je vazda bio drugačiji uživo nego na televizoru. Kada gledate prenose košarke, odbojke ili rukometa, jedna kamera uhvati sva zbivanja na terenu. Fudbalsko je borilište ipak preveliko za tako nešto, tako da dosta akcije ostane van objektiva, a odbrana uđe u kadar samo kad je gusto, i tada su ili heroji ili grešnici.

Kada kažete “Crvena Zvezda 1991”, mnogi automatski pomisle na neke određene stvari. Recimo, na bravurozne driblinge Dejana Savićevića, golgetersku hladnokrvnost Darka Pančeva, vanvremenski talenat Roberta Prosinečkog, sprintersku brzinu Dragiše Binića, levicu Siniše Mihajlovića…pa, na svašta nešto. Svi ti fudbaleri imali su veliki udeo u uspehu koji je Zvezda ostvarila 1991.

Ali isto tako, teško da bi se sve to desilo i bez Ilije Najdoskog, velikog srca crveno-bele odbrane iz najslavnijih dana i čoveka koji je, kako mnogi vole da kažu, išao glavom tamo gde mnogi nisu smeli nogom. Ilija je bio jedan od onih koji su još za vreme svoje igračke karijere uživali visoku reputaciju kod svakog navijača, a razloga za to bilo je i previše.

Najdoski je svoju karijeru počeo u Pobedi iz Prilepa, odakle je 1983. prešao u skopski Vardar, u ono vreme najpoznatiji klub iz najjužnije republike. Tu se zadržao pet sezona, i za to vreme stekao reputaciju beskompromisnog borca, čoveka koji je uvek rad da uđe u najžešće duele, ali i igrača koji je pre svega ipak fer i koji nikada nije išao da povredi nekoga. Na leto 1988., Ilija je stigao u Beograd i zadužio crveno-belu “šesticu” – “severnoj armiji” uopšte nije trebalo dugo da shvati da su dobili novoga ljubimca.

Brzo se Ilija nametnuo kao vođa zadnje linije kluba sa “Marakane”. Bilo po suncu, kiši, snegu ili nečemu trećem, to da će Najdoski ginuti svih devedeset minuta na terenu bila je jedina izvesna stavka kada bi se u Ljutice Bogdana (ili gdegod već Zvezda gostuje tog vikenda) zaigrao takmičarski fudbal. Pobede, porazi, nerešene utakmice su sve bile varijabilna kategorija – Ilija i njegova želja da sačuva svoj gol nije. Svaki meč, on je ostavljao i dušu i srce na travi.

Znali su to navijači Crvene Zvezde odveć dobro, i zato ga i dan danas pamte kao kultnog heroja šampionske generacije i Barija. Ne, nije “vezao” kao Robi i Dejo, niti je davao golove kao Pančev, ali je zato svaku kost u svom telu stavljao na kocku ne bi li Zvezda došla do bodova. A ko bolje od najvernijih navijača ume da ceni kada neko iskrvari za grb i za boje? Na stranu što je i svim tim Zvezdinim majstorima iz navale bilo sigurno mnogo lakše, znajući da su iza njih Belodedić, Šabanadžović i Najdoski. Mnogo se rasterećenije igra kada si svestan da pozadi ova trojica drže stvari pod kontrolom.

Najdoski je posle Zvezde igrao još i za Real iz Valjadolida, kao i turski Denizlispor, CSKA iz Sofije i švajcarski Sion. Upisao je jedanaest nastupa za SFR Jugoslaviju i devet za Makedoniju, a iz fudbala se povukao sa svega trideset i tri godine – teška povreda koju je doživeo u Turskoj skratila mu je karijeru. Znajući kakav je borac bio, sigurno bi izgurao još nekoliko sezona na najvišem nivou. Možda bi se i vratio u Zvezdu, ko to zna.

Danas, Ilija Najdoski je tehnički direktor Vardara, gde po treći put u svojoj karijeri sarađuje sa Darkom Pančevom, sa kojim je osvajao mnoge titule kao igrač. Lepo je ove stare asove ponovo videti u akciji, makar i “iza kulisa” – na stranu što će mladi fudbaleri makedonskog kluba imati priliku da uče od najboljih.

A ima li neko bolji da vas nauči šta znači ginuti za tim od Najdoskog?

DODATNO GRADIVO : evo jednog kratkog klipa koji vam pokazje kakav je igrač bio Najdoski. Pogledajte kako samo neustrašivo uleće glavom na centaršut ispred jednog igrača Bajerna, pa zatim samo par sekundi kasnije ustaje i otklanja opasnost iz svog šesnaesterca. Lepo je to sumirao Milojko Pantić : “junak je Ilija Najdoski, i zato ga Zvezdini navijači obožavaju”.

Додајте коментар

Кликните да бисте објавили коментар

Скочи на траку са алаткама