Intervjui SDCZ Hokej

Intervju sa Nikolom Pašićem, bivšim hokejašem Crvene zvezde

Autor: CZBG

Na našem portalu imali ste prilike da čitate dosta intervjua. Ipak, jedna sekcija SD Crvena zvezda privukla je vašu veliku pažnju, a to je naš hokejaški klub. Imali ste prilike da čitate intervju sa dva velikana i patrijarha Crvene zvezde – Ljubomirom Georgijevićem i Vojinom Koljenšićem, kao i intervjue sa Matjaž Sekeljom i Jože Kovačom, Slovencima koji su nastupali za Crvenu zvezdu u onoj čuvenoj sezoni 1984/85. Za naš portal je govorio i Jovica Rus, a uskoro možete da očekujete i intervjue sa Aleksandrom Plaovićem, Zoranom Mitrovićem, Ivanom Tomićem, Igorom Kosovićem i Vladimirom Grofom. Ipak, u svemu tome izdvajamo ovaj intervju, i to ne zato što mislimo da je najbolji, niti što mislimo da je naš bivši igrač koga smo intervjuisali najbolji u Zvezdinoj istoriji. Ali, znamo da ga navijači jako dobro pamte i da je mnogima prirastao za srce. Nije bilo lako doći do njega, ali ipak smo uspeli. Dragi naši zvezdaši, imate priliku da čitate intervju sa Nikolom Pašićem, bivšim Zvezdinim igračem zbog kojeg je ledena hala Pionir odjekivala dvosmislenim povicima “Nikola Pašić”. Rođen je 1960. u Londonu, Ontario (Kanada), a u Zvezdu je došao te 1984. godine i zajedno sa Sekeljom, Kovačom, Kroulijem, Vilijamsom, Bubnićem i ostalim saigračima odigrao jednu neverovatnu sezonu.Evo kako je on video sve to.  Verujemo da ćete uživati dok čitate ovaj intervju.

Onima koji su rođeni u Kanadi, igranje hokeja je kao za Brazilce igranje fudbala. Možete li nam reći nešto više o svojih početnim koracima? Kada ste počeli igrati, ko je imao najveći uticaj na vas?

“Hokej je veoma popularan u Kanadi, i postaje sve popularniji kod devojaka. Ima mnogo timova za decu, takođe i timovi na univerzitetima.

U Kanadi, dok sam odrastao bilo je uobičajeno da deca budu na školskim igralištima ili na ulici ispred kuće, da igraju hokej sa teniskom lopticom i štapom za hokej. Bez klizaljki(rolera). Ponekad smo imali mrežu, ponekad ne. To je bio hokej sa loptom.

Počeo sam igrati u javnoj školi u šestom razredu. Jednom sedmično u vanjskoj areni. Bobi Or je imao, verovatno, najveći uticaj na mene tada. Posle par godina sam igrao za srednjoškolski tim, a onda sam napredovao do Junior B tima. Vejn Grecki  je tada ulazio u NHL i bilo je veoma uzbudljivo gledati ga na televiziji.”

Nije lako postati profesionalac u zemlji kao što je Kanada. Ima toliko sjajnih igrača. Koje prepreke ste imali u mladosti i kako ste ih prevazišli?

“Veoma je teško postati profesionalni igrač hokeja. Otprilike kao i postati profesionalni fudbaler u Evropi. Mnogi počnu, ali retki dobiju šansu igrati na velikoj sceni.
Počeo sam kasno igrati, a tada treneri nisu bili dobri u prenošenju znanja na igrače. Klizanje, pasovi i šutiranje. Da bih to prevazišao išao sam u školu klizanja leti, da bih bio bolji u zimskoj sezoni. Kada sam napunio 16, moglo bi se reći da sam imao sreće, jer su postojali tereni za hokej, koje ste mogli koristiti svako popodne po 2 sata, za 5$(dolara). Igrajući leti i trenirajući unapredio sam svoje sposobnosti. Sada je uobičajeno da igrači u Severnoj Americi, vežbaju i igraju leti, ali to nije bilo tako 70′-ih.”

Ne znam da li sam bio dovoljno jasan u mojim odgovorima, ali sam zaista uživao u evropskom hokeju, igrajući u ex Jugoslaviji te 84/85 igrajući egzibicione mečeve protiv nacionalnog tima Čehoslovačke (koji su bili prava poslastica), pa navijači u krcatom Pioniru, putovanja, a pogotovo kada smo vozom išli na utakmice. Kao nekad stara NHL liga.

“Stil hokeja koji je gajio Anatolij Tarasaov sa svojim teorijama, taktikom i veštinama u treniranju je bio implementiran u mnoge evropske države. Bio je pravi genije.

Mnogo se razlikovao po stilu koji se gajio u Kanadi tada. NHL je počeo da gaji takav tip hokeja 30 godina kasnije. Kratki pasovi, igrači koji se kreću ka slobodnim zonama, mnogo dodavanja kao i vrlo brzo klizanje, danas su od velike važnosti za igru. Program za juniore u SAD je ubacio u svoje programe mnogo gore pomenutog, i samim tim, počeli su da stvaraju veliki broj sjajnih igrača koji su kasnije igrali NHL. Ostin Metju je dobar primer ovoga o čemu sam pričao.”

Možete li nam reći nešto više o vašoj karijeri pre Crvene zvezde?

“Igrao sam hokej na univerzitetu za Zapadne Mustange, kao i u Senior A i Junior B ligama po celom Londonu u Ontariu.”

1984. dolazite u Zvezdu. Kako se to dogodilo? Da li ste znali išta o hokeju u ex-Jugoslaviji? Ko vas je doveo u naš klub?

“Kada sam završio sa igranjem za univerzitet, imao sam veliku želju da probam postati profesionalac. Bio sam veoma naivan i nisam imao agenta ili predstavnika, a Univerzitetska liga u Kanadi nije bila skautovana od strane profesionalnih NHL timova, pa nisam imao ideju kako doći do profesionalne probe.
Srećom, tokom leta kanadski trener i menadžer tima iz Britanije je došao u London, da gleda dva igrača i da ih dovede u svoj tim. Nisam bio izabran, ali sam dobio neke dobre savete. Rekao mi je da probam stupiti u kontakt sa drugim timovima iz Britanije, jer oni uvek traže igrače. Svaki tim je smeo imati tri stranca.
U svakom slučaju, našao sam knjigu, koju su izdale “Vesti iz hokeja” ili neke druge novine, sa listom svih timova iz Evrope. Nisam imao nikakvu ideju o hokeju u Evropi, osim u Rusiji i bio sam veoma iznenađen kada sam saznao da u Jugoslaviji ima toliko timova.
Poslao sam par pisama raznim evropskim timovima. Crvena zvezda je odgovorila i bila zainteresovana za mene. Svidelo im se što sam igrao u Senior A ligi i u Univerzitetskoj ligi Kanade. Predsednik kluba, Moša, čini mi se, nisam siguran kako se prezivao, je zaista voleo grub stil igre u Severnoj Americi, koji su videli na Olimpijadi u Sarajevu 1984. Zato su želeli igrače iz Severne Amerike.
Posle par razgovora i telefonskih poziva, pozvali su me da dođem i da zaigram za tim. Bilo je veoma uzbudljivo za mene, i dalje sam imao želju da igram profesionalno. Mislio sam da će ovo biti dobar korak ka ostvarenju tog cilja. Nisam znao ništa o umeću igrača ili kakva će liga biti. Mislio sam da ću možda otići u neki drugi evropski klub posle ili probati doći do probe u NHL-u.”

Te godine je Crvena zvezda imala sjajnu sezonu. Zajedno sa vama su bili igrači iz SAD-a Majk Krouli i Ričard Vilijams, kao i slovenski duo Sekelj-Kovač. Posle toliko godina(32) možete li nam reći nešto više o toj sezoni? Koje se utakmice posebno sećate? Koji je najveći razlog da Zvezda ne postane šampion?

“Bio sam veoma iznenađen umećem igrača što se tiče klizanja i pogotovo pasova. Kontakt telom i šut nije bio tako dobar. Olimpijski tereni su mnogo veći od većine kanadskih, to vas primorava da naučite klizati bolje i da uvek budete u formi. Jože Kovač je bio odličan igrač i jako dobar momak. Sekelj je jako talentovan, ali jako tih. Mislim da se jako povredio te sezone. Majk i Rik su bili veoma duhoviti momci, sa nekim avanturama iz Beograda koje ne smem odati. U celom timu je vladala sjajna atmosfera sa mnogo zezanja, podbadanja, ali i sa jako napornim treninzima. Treninzi su bili jako dobri. Mislim da su bili zasnovani na češkom sistemu treninga, koji vuče korene do Tarasova, brilijantnog trenera iz Rusije. Proučavao je šah, fudbal, balet i uveo mnoge od tih ideja u svoj trening. Taj sistem je bio mnogo ispred svog vremena.

Prva utakmica koju sam igrao, mislim da smo igrali protiv Jesenica(definitivno slovenski tim), kod kuće i pobedili smo. Hala Pionir je bila prepuna. Zvezda nikada nije imala toliko uspeha i to je bilo nešto sasvim novo  za navijače. Sećam se energije i uzbuđenja u publici. Tako je bilo cele sezone, osim na zadnjoj utakmici.
Prvi put kada sam bio na ledu i dobio pak, publika je počela skandirati moje ime. Mislim da su više evocirali uspomenu na srpskog političara, ali mi je ipak jeza krenula niz kičmu.
Finalna serija, kada smo izgubili prvu utakmicu i došli nazad u Beograd. Nisam siguran šta se desilo protiv Jesenica. Nismo igrali dobro i takođe bilo je nekih promena u pravilima, jako sumnjivih. Činilo se kao da su svi odustali. I dalje sam se trudio, ali bio sam nesiguran. Ko zna šta je na kraju krenulo loše.”

Imate li neke anegdote iz te sezone? Nešto čega se sećate do dana današnjeg?

“Pa, ima dosta anegdota. Neke ne smem odati, ali ima jedna zabavna koja se desila van leda.
Zaboravio sam imena nekih igrača, ali taj jedan momak, Slavko mislim da se zvao, bio je jako dobar klizač, kao i, a to tada nisam znao, jako dobar teniser.Bio je juniorski šampion ili tako nešto. Ali mi to nije rekao.
Jedan dan smo razgovarali, bila je rana jesen, kada je vreme bilo lepo i još se moglo baviti mnogim sportovima u prirodi.
Rekao sam mu da igram pomalo tenis i da sam jako dobar. Rekao je da me može pobediti i sklopili smo opkladu, naivno od mene. Igrali smo jedan set, a poraženi je morao platiti obrok i piće pobedniku.
U nedelju smo igrači na zemljanom terenu kluba u Beogradu. Stajao je na sredini svog dela terena i samo slao loptu u uglove mog dela. Mislim da sam mu uzeo 1, 2 poena. Trčao sam tamo, amo, dok je on samo stajao. Nikada nisam bio umorniji. Nisam znao koliko je tenis dobar u ex-Jugoslaviji. Rekao je da sam izgledao kao bik dok sam trčao levo, desno.”

Jedan od naših starijih navijača je upitao da li se sećate vremena kada su navijači nosili kanadske zastave i kada je cela dvorana skandirala vaše ime (jedan od razloga je to što nosite isto ime kao i jedan bivši lider Radikala)?

“Da, sećam se tog vremena. Navijači su bili fenomenalni, veoma glasni i čitave sezone tako zabavni. Još samo da smo uzeli taj šampionat.”

Foto: Privatne fotografije Nikole Pašića

Gde ste otišli posle Zvezde? Možete li nam reći nešto o tom vremenu?

“Posle Zvezde sam se vratio u Kanadu i pokušavao da dobijem probu za NHL za sledeću sezonu. Zvao sam neke timove, uključujući i Toronto Maple Leafse, ali nisam bio jako dobar agent. Imao sam ponudu da igram u Španiji, a i Crvena zvezda me pozvala da se vratim, da odigram još jednu sezonu, ali i dalje sam pokušavao da dođem u NHL. To je bio moj san. Na kraju sam završio u Velikoj Britaniji. Bilo je to lepo putovanje i lepo razgledanje zemlje, ali hokej nije bio dobar kao u Jugoslaviji. Nisu vežbali toliko. Tim je imao nekih problema u upravi, pa sam se ranije vratio kući, na početku januara. Zaigrao sam u Senior A ligi, za Petroliu.
Tog leta sam kontaktirao mnoge NHL farme (podružnice NHL timove u kojima igrači igraju i pokušavaju zaraditi poziv u NHL) da bi dobio probu i uspeo sam dobiti jednu za tim iz Kalamaza. A tada sam naučio koliko je sport zapravo biznis. Imao sam 26 godina, nisam bio draftovan i nisam imao ugovor. Ti timovi farme su imali igrače pod ugovorima koje su plaćali NHL timovi. Bilo je veoma teško uspeti ući u tim, a i bilo je samo par slobodnih mesta. Na kraju sam odlučio da odustanem od svog sna. Morao sam steći radno iskustvo. Vratio sam se na koledž i dobio diplomu iz “Ekonomije i finansija”, ali nisam imao nikakvog iskustva. Nisam znao kako se koristit kompjuter, kako se radi u kancelariji, itd… Mogao sam se vraćati u Evropu i igrati za razne timove, ali sam odlučio da moram “pojuriti” za svojom profesionalnom poslovnom karijerom.”

U Kanadi, igramo sa puno pasije ali sam mišljenja da još mnogo možemo da napredujemo i naučimo.
Mišljenja sam da su Srbija i Crvena zvezda na pravom putu ako se budu pridržavali ovih programa i treninga za razvijanje veštna i pravljenjem zabave od njih (programa). Neće stvoriti samo vrhunske hokej igrače, nego i dobre ljude.
Odlična knjiga koju svaki trener treba da poseduje iz oblasti sportske psihologije je ‘Mindset’ od Kerola Dveka.
Imati ‘sređene misl’ ili ‘rastuće misli’ je izbor. 
Mišljenja sam da je moj odlazak preko okeana u tom trenutku kada sam došao da igram hokej u Zvezdu bio ‘razvoj stanja uma’ i veoma mi je drago da sam to uradio.

Kada ste se povukli? Šta danas radite?

“Kao što sam gore naveo, morao sam steći radno iskustvo, pa sam uzimao razne poslove u raznim poljima, u raznim kompanijama. Na kraju sam dobio posao u CFGD (Canadian Federal Goverment Department). Na tom poslu sam stegao iskustvo, a pritom sam išao na neke kurseve rada na kompjuteru. Radim u IT (Informacione tehnologije) kao tehničar kompjuterske podrške za RCMP. Zaista mi se sviđa i veoma je interesantno. Takođe mogu da putujem kroz Kanadu sa poslom i ove godine sa išao na Artik, u sklopu reljefnog (geografskog) rada. Bilo je zaista interesantno… i veoma hladno!!”

Da li ste u kontaktu sa nekim bivšim Zvezdinim igračima? Da li pratiti dešavanja u našem timu danas?

“Ne, nisam razgovarao, niti čuo nešto o nekome.”

Da li znate nešto o Majku Krouliju i Ričardu Vilijamsu i njihovim karijerama?

“Ne, ne znam ništa o njima. Obojica su iz Bostona i pretpostavljam da su se zaposlili jednom kada su se vratili iz Jugoslavije.”

Foto: Privatna fotografija Nikole Pašića

Ima li šanse da Vas vidimo u Beogradu, ako Zvezda bude organizovala neki egzibicioni meč sa bivšim igračima?

“Igram hokej jednom godišnje. Sve češće igram golf, a pomalo i kližem. Takođe mislim da je dobro da se uspomene ne diraju, da ostanu onakve kakve su. Bilo bi zabavno da pogledam neki snimak iz tog vremena. Postoji li šansa da postavite neke na Youtube, ako postoje?”

Nikola, hvala Vam na izdvojenom vremenu i puno pozdrava od svih navijača Crvene zvezde.

“Hvala i vama i pozdrav svim Zvezdinim navijačima!”

Dodajte komentar

Kliknite da biste objavili komentar

Skoči na traku sa alatkama