СДЦЗ Фудбал Фудбал/Звездаштво

Zvezdin olimpijac za ponos

Izvor: Zvanični sajt FK Crvena zvezda

Tokom velikog slavlja zbog uspeha naših olimpijaca u Riju, mnogima je promakla činjenica da je u olimpijskom timu naše zemlje i Fudbalski klub Crvena zvezda imao svog predstavnika. O kome je reč i koliko je značajan najbolje govori tekst koji je objavljen u “Politici”, a koji prenosimo u celosti. Uživajte.

image_57c595eae2848.jpeg

Od naših sportista koji su nas predstavljali u Rio de Žaneiru najviše učešća na olimpijskim igrama imao je strelac Stevan Pletikosić, međutim u našoj olimpijskoj reprezentaciji postojao je neko ko je osmi put uzastopce bio na najvećoj smotri sporta. Reč je o fizioterapeutu Ivanu Popoviću Gigi (63) čiji početak je vezan za Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju. Slično Jasni Šekarić, čiji je prvenac bio „Seul 1988“ („Rio 2016“ su prve igre koje je propustila od tada), tako je i Popovićeva karijera svedočanstvo burnih događaja na Balkanu.
Oboje su bili na igrama ispod pet različitih zastava: SFR Jugoslavija (1988), IOP (1992. zbog sankcija UN ismo imali pravo na obeležja svoje zemlje), SR Jugoslavija (1996, 2000), Srbija i Crna Gora (2004) i Srbija (od 2008). Skraćenica IOP je izum nekadašnjeg premijera Velike Britanije Džona Mejdžora i znači „nezavisni olimpijski učesnici“ (Indipendent Olympic Participants), pošto je SR Jugoslaviji u Barseloni 1992. bilo zabranjeno da se takmiči u ekipnim sportovima, a olimpijci u pojedinačnim nosili su umesto naše zastave olimpijsku (bela s pet krugova).
Popović je za ove tri decenije bio „servis“ najvećim asovima našeg sporta, a i danas je nezamenljiv član našeg olimpijskog tima. Pitali smo ga kako je to biti osmi put na Olimpijskim igrama?
– Pre svega, to mi zvuči neverovatno ali istinito. Osećaj je prelep, biti sa najvećim sportistima svoje zemlje na jednom ovakvom događaju. Radovati se i tugovati s njima. To je neprocenjivo iskustvo i velika privilegija.
Kada se prvi put pojavio na igrama, pre 28 godina u Južnoj Koreji, jugoslovenski sportisti su osvojili 12 medalja: tri zlatne (strelci Jasna Šekarić i Goran Maksimović, vaterpolisti), četiri srebrne (košarkaši, košarkašice, rvač Šaban Trstena, stonoteniski dubl Lzupulesku, Primorac) i pet bronzanih (rukometaši, bokser Damir Škaro, veslački dvojac Mujkić, Prešern, stonoteniski dubl Perkučin, Fazlić, strelac Jasna Šekarić).
– Te prve igre su nezaboravne. Kad sam se prvi put pojavio, sa moćnom reprezentacijom one velike zemlje, u društvu svih onih svetskih zvezda, pa još s našim zvezdama – govori Popović koji je i fizioterapeut FK Crvena zvezda. – Bili smo svetska sila u svakom pogledu. I medicinski tim je bio neverovatan, sve je bilo neverovatno. Osećao sam se kao div, koliko sam bio ponosan na sve što se dešavalo. To je ostavilo snažan pečat na mene. Od tog trenutka sam znao da ću uvek da radim za svoju zemlju i da ću uvek zbog nje da dajem sve od sebe, kako god se bude zvala.
Zemlja se menjala, ali on je uvek imao obezbeđenu „vizu“ za najveći sportski događaj. Za sebe kaže da je pored hroničara našeg sporta postao i „dokaz geopolitičkih promena“:
– Kao i Jasna Šekarić marširao sam ispod pet zastava: SFRJ, SRJ, IOP, SCG, Srbija. Krenuo sam od one velike Jugoslavije i stigao do ove naše Srbije koja je velika na neki drugi način. Sport je bio i ostao zaštitni znak naše zemlje, ma kako se zvala.
Kako je to biti olimpijac pet „zemalja“?
– Prosto neverovatno. Počeo sam sa „Hej Sloveni“ i stigao do „Bože pravde“. Dok pričam o tome, evo, naježio sam se. Vreme je prošlo tako brzo da ne poveruješ. I šta se sve izdešavalo, i lepo i ružno… Kao nezaboravan trenutak ostaju mi i Zimske olimpijske igre u Naganu 1998 – mada zimske nisam ubrojao u ovih osam – kada sam na zatvaranju nosio našu zastavu. Dobio sam takvu čast jer nije bilo nikoga od naših sportista, pošto su se vratili u zemlju čim su završili svoja takmičenja.
Nadmašili ste i „Politikinog“ izveštača Živka Baljkasa kome su ovo sedme letnje igre?
– Moj prijatelj Živko ima šansu da me stigne, ako ode za četiri godine u Tokio. Ja sam svoju misiju završio. Žao mi je što Jasna Šekarić i moj kolega Ninoslav nisu došli u Rio, jer smo nas troje išli zajedno sve vreme od Seula. Sticajem okolnosti, desilo se da sam jedino ja ostao od svih koji su bili u Južnoj Koreji 1988.
Ivan Popović Giga posle lošeg početka naših olimpijaca kaže da je srećan što je finiš bio pravi. Delić te slave s pravom pripada i njemu.

Додајте коментар

Кликните да бисте објавили коментар

Скочи на траку са алаткама