Осврт форумаша

Osvrt forumaša: FMP sezona 2015/16 (2. deo)

Autor: Skeva (www.forum.czbgtv.com)

A sad da se okrenemo malo oblačnoj strani neba.

Strategija naseg razvojnog tima?
Od sporazuma, pa sve do danas, stiče se utisak da FMP nije razvio jasnu strategiju razvoja mladih igrača.
Treba biti pošten i reći da je Čović morao imati odstupnicu, ako se slučajno neki Vučićev nećak opet okuraži, pa odluči da se uživo igra menadžera nekog KK (i tako te nekošarkaške stvari), ali mislim da taj period polako ostaje iza nas i da je vrijeme da se uhvati jedan pravac kojim će se FMP kretati.
Odmah da kažem, razumijem rusvaj koji je vladao dvije godine poslije ugovora, jer teško je sklopiti odmah tim ako sve svoje igrače, koji imalo valjaju, daš Zvezdi, i onda pokušaš da sastaviš neki tim koji će ličiti na nešto. Stvaranje mladog i perspektivnog tima je proces, i ne dešava se za mjesec dana. Problem je nastao kada smo dočekali generaciju ’95 i potpisali ugovore, ali opet nismo našli put kojim će se FMP kretati. Nema šanse da jedan tim, koji ima zadatak da stvori igrače za viši nivo takmičenja, isti zadatak i ispuni ako će mu se mijenjati trener svake godine. Nema šanse da će se zadatak ispuniti ako u taj tim pošalješ trenera koji nema nikakvog trenerskog iskustva, pa kakav god on bivši igrač bio. Ja lično obožavam Gurovića, ali dati mu 7-8 mladih igrača, u tako osjetljivim godinama, da on na njima peče zanat, je blago rečeno neodgovorno.
Sada je postavljen Klipa. Ovo što on radi ne izgleda loše, ali i ako struka bolje vidi i uoči nedostatke njegovog rada, treba mu sugerisati i usmjeriti ga, a ne sledeće sezone da se i on mijenja. Bez kontinuiteta nema napretka.

Individualni rad sa mladim igracima
Nije sporno da neki igrači nemaju potencijal da nadograde svoje nedostatke. Da svi mogu da se kompletiraju, svi svjetski igrači bi bili kompletni napadači ili odbrambeni igrači. Ali, u našem razvojnom timu je očigledno da postoji problem u otklanjanju tehničkih nedostataka igrača koji se razvijaju. Navešćemo primjer Stefana Lazarevića. Momak sazrijeva, rijetko je viđen spoj fizičke snage i atleticizma, veoma karakteran momak, veliki borac i pobjednik. Svaki duduk vidi da bi bio već sledeće sezone EL nivo, ali nešto mu fali. Stefan nema šut. Nije ga imao ni prošle, a ni pretprošle godine. Da li se nešto uradilo povodom toga? Ne! Pa, to je osnovna stvar. Moramo imati individualne trenere za taj segment. Nemojmo da nam se dešava da im menadžeri moraju tražiti posebne trenere da rade sa njima mimo kluba. Da se sa Stefanom krvavo radilo od mlađih kategorija, došlo bi do neke promjene. Pa tako, ako momak ne može napredovati sa ovim izbacanjem, promijeniti mu tehniku šuta, promijeniti mu položaj nogu ili ako ništa drugo, naći mu poziciju gdje ima najbolje procente, pa da bar usavrši šut iz kornera kao Branko Lazić. Niko od Stefana ne očekuje šut iz driblinga, niti neki fadeaway, nego da pogađa otvorene šuteve u pristojnim procentima. Zbog ovog faila mi sada moramo “bacati grah” da li treba ili ne Lazareviću dati šansu, jer ima ozbiljan nedostatak za EL nivo. Da smo ovu boljku otklonili kad joj je bilo vrijeme, ne bi uopšte imali dilemu. Dobili bi veliko pojačanje iz sopstvanih redova, upgrade Kaline, ozbiljnu zvijerku. Dalje, Boriša Simanić, strašan potencijal, sjajan spoj visine, atleticizma, koordinacije i šuta. Napravićemo neviđenu glupost ako od njega napravimo nekog Ercega koji će se gnušati kontakta i koji će radije da je pripali nego da uđe u dribling i riješi napad oko obruča. Da bi Boriša bio kompletan napadač, sa njim se mora krvavo raditi individualno, uvrstiti mu niski post u repertoar, popraviti mu neke segmente kod kontrole lopte itd itd. Uskoro ćemo vidjeti da li je Boriša bacio dvije godine ili se sa njim radilo kako treba. Iskreno, ja mislim da je moglo bolje, ali ponoviću, tek ćemo vidjeti sledeće sezone gdje smo zatajili i da li smo uopšte zatajili.

Selekcija i skauting mladih igrača
Ovo se odnosi na mlađe kategorije. Ne smije nam se dešavati da propuštamo talente iz države i regiona. Prvenstveno mislim da Srbiju i Republiku Srpsku. Često smo se susretali sa situacijom da pojedini forumaši, koji su dokazani u pračenju mlađih kategorija, bukvalno cvile da se pogleda neko dijete iz Republike Srpske, jer će u protivnom završiti u Sparsima ili Megi, a te molbe prolaze nezapaženo i onda za sezonu ili dvije upravo ti igrači nam daju po 20-30 poena, igrajući za već spomenute Sparse ili Megu, a mi se čudimo kako naši skauti nisu primjetili tog dječaka. U moru primjera navešću Andriju Stepanovića. O tom momku se pisalo mnogo prije nego je otišao u Sparse, ali niko ni da obrati pažnju. Slobodno neka se zaviri malo u klubove poput Zemuna npr, ima i tamo po neki “Stepanović”, pa u nekom drugom klubu ima “Petrušev”, “Plavšić”, “Pecarski”… manimo se “Gašića”. Nekako mi najviše za oko zapinje kako ne možemo prepoznati late bloomera, kako ne možemo prepoznati “tijelo od milion dolara”, kako ćemo radije uzeti visokog klinca sa kratkim rukama i rukometnim tijelom, koji će nam na snagu donijeti uspjeh u mlađim kategorijama, a kome je prelaz u seniorsku košarku sigurna smrt, nego nekog vižljastog poletarca sa finim odrazom i smislom za košarku, ali koji neće odmah donijeti prednost. Ovdje možda griješim, nisam previše upoznat sa radom struke u našim mlađim kategorijama, ali nekako nam se često dešava da imamo po generaciji 2-3 nosioca igre za koje se sigurno zna da neće moći uspjesno premostiti tu provaliju između juniorske i seniorske košarke.

Stručnost u mlađim kategorijama
Već sam se dotakao ove teme i samo ću još par rečenica napisati. Jedina stvar u koju je sigurno uložiti pare (kada je jedan košarkaski klub u pitanju, na ovom podneblju bogatom košarkaskom bazom) je struka u mlađim kategorijama. Nema šanse da se ne isplati na dugoročnom planu. Daću sebi za pravo da ocjenim da nam je struka tanka i da dio para trebamo odvojiti da bi doveli minimum dva provjerena i stručna trenera u mlađe kategorije, koji će nam izvesti generacije mladih igrača na pravi put. Drugovi, kolege, cugeri iz kafane, rođaci, komšije, ljudi kojima se duguje usluga itd itd, ne smiju imati mjesta u najbitnijem dijelu sistema za dugotrajnu dominaciju u zemlji i regionu. 100.000 evra koje ćemo potrošiti za 2-3 najozbiljnija trenera u regionu, koji bi radili u kontinuitetu par godina, će nam uštediti za 4 godine nekih 600.000 evra koje bi dali za dva crnca zbog nedostatka ekstra kvaliteta iz spostvene baze. To je jedini naćin kako gledati na taj “trošak”, sve ostalo je utopija i životarenje od danas do sutra.
Sada je velika prilika da uspostavimo sistem koji niko nikad neće moći srušiti. Nemojte da ovo propustimo!
Hvala vam na strpljenju :)

Додајте коментар

Кликните да бисте објавили коментар

Who's Online

There are no users currently online
Скочи на траку са алаткама