Košarka Košarka/Izveštaji i analize

Zvezdin evroligaški san

Autor: CZBG, Dario K.

Iako je prošla sezona bila, trofejno, najuspešnija u istoriji košarkaškog kluba Crvena zvezda (osvojeni su Kup, domaća liga i regionalna ABA liga), ova, 2015/16 sezona, je donela jedan novi iskorak za naš klub. Bez obzira na neosvojeni Kup, kao i na to kako će se završiti finale regonalne lige u duelima sa Megom, kao i domaća Super liga, naši košarkaši i navijači sanjaju jednu od najlepših Zvezdinih evropskih priča. Nakon iskoraka u prošloj sezoni, kada je izboren Top 16, ove sezone se otišlo korak dalje, pa će naši momci imati priliku da igraju četvrtfinalne duele sa velikom i moćnom ekipom CSKA.

Nije sve, na samom početku, izgledalo tako sjajno i bajno. Zvezdin tim je pretrpio rekonstrukciju u odnosu na sezonu 2014/15. Iz ekipe su otišli igrači koji su činili kostur tima, koji su bili nosioci igre i oni koji su dobro znali da donesu pozitivnu energiju i podignu celu halu na noge: Markus Vilijams, Čarls Dženkins, Jaka Blažič, Nikola Kalinić, Boban Marjanović.

Odlazak ovih igrača bio je veliki udarac za sam klub, ali i nešto što je bilo za očekivati jer su svojim igrama privukli pažnju finansijski jačih klubova kojima nije teško da izdvoje više novca od Zvezde. Mnogi su se nakon toga pitali da li stručni štab i uprava mogu da dovedu dostojne zamene koje će naš klub da nose do novih pobeda i trofeja. Iskreno, nije krenulo sjajno. Čak šta više, pojačanja koja su dovedena (Sofo, Mekel,Tompson, Nastić, Simonović) nisu se pokazala kao dobra rešenja. Sofo je otišao prvi, a na njegovo mesto došao je povratnik u crveno-bele redove, Vladimir Štimac. Posle Sofa, na ledu se našao i Mekel, a na njegovo mesto dolazi rekovalescent iz minhenskog Bajerna, Vasilije Micić.  Tompson, koji je važio za dobrog šutera, nije pokazao ama baš ništa, ali nekom “magijom” Zvezdina uprava pravi neverovatnu transfer zamenu Tompson – Kinsi, i u naše redove dovodi tog sjajnog igrača koji je i te kako svojim znanjem i iskustvom pomogao da se sanja ova evropska priča. Nastić je nakon utakmice u Madridu, protiv Reala, jednostavno nestao sa parketa, dok je od svih nabrojanih pojačanja jedino Simonović pružio neke veoma dobre partije koje su mu zagarantovale mesto u prvih 12. U toku svih tih dešavanja Zvezdin kapiten, Luka Mitrović, ponovno je doživeo tešku povredu kolena, pa je naša skauting služba “iskopala” možda i najbolje ovosezonsko pojačanje, Kvinsi Milera. Moramo još napomenuti da je Zvezda pre dolaska Vasilija Micića pokušala da vraćanjem Markusa Vilijamsa podigne kvalitet igara, ali se to pokazalo kao još jedan neuspeli pothvat ove sezone, i Markus je napustio Zvezdu.

Sve se to dešavalo u hodu, pa je i neminovno ostavljalo traga na igre Dejinih pulena. Iako je je prva utakmica Evrolige, protiv Strazbura, završila pobedom (81:59), usledile su dosta bledi evroligaški nastupi, od kojih su se neki završili baš katastrofalno lošim rezultatima – Real – Zvezda 98:71, Himki – Zvezda 91:53 i Zvezda – Fener 60:74.

I kada su mnogi očekivali nastavak loših igara i dok su mnogi novinari i posprdno govorili o ovoj Zvezdi, došla je ta utakmica protiv Bajerna u Minhenu, koja je preokrenula celu evroligašku sezonu i vratila poljuljano samopozdanje kod samih igrača. Bajern, finansijski mnogo stabilni klub od našeg, sa Karijem Pešićem na klupi, dočekao je crveno-belu ekspediciju. I kada su svi očekivali još jedan težak poraz, na krilima mnogobrojnih navijača koji su doputovali u Minhen, košarkaši Dejana Radonjića pobeđuju Bavarce i tako se vraćaju u igru za plasman u Top 16 – Bajern – Zvezda 79:90.

Međutim, odmah posle te veličanstvene pobede, sledi veliki šok poraz od Strazbura. Naši momci su odigrali 3 fantastične četvrtine. U jednom trenutku (na početku 3/4) vodili su sa čak 21 poenom razlike. Sve je išlo kako treba, ali onda sledi neviđeni pad u igri naše ekipe i Strazbur pravi neverovatan preokret – Strazbur – Zvezda 78:75. Ovaj poraz je bio toliko bolan, da nas je sve podsetio i na tužnu fudbalsku priču kada je Zvezda imala sve u svojim rukama da prezimi u Evropi, vodila 2:0 u Strazburu, i onda prokockala sve  i ispala (Strazbur – Zvezda 2:2).

Iskreno rečeno, svi su sa pravom sumnjali da će crveno-beli košarkaši uspeti da u narednim mečevima protiv Reala i Himkija naprave čudo, iako su sve svi tome potajno nadali. I u prvoj i u drugoj utakmici na kraju 3/4 naši momci su bili u zaostatcima koji nisu davali nikakvu nadu za konačne pobede, s obzirom da su sa druge strane bili renomirani protivnici koji su u svojim redovima imali igrače koji su rutinski znali da privedu takve utakmice kraju i protiv mnogo iskusnijih ekipa nego što je to Crvena zvezda. Ali, i protiv Reala i protiv Himkija, nošeni na krilima navijača, naši momci čine nemoguće i pobeđuju u obe utakmice – Zvezda – Real 94:88 i Zvezda – Himki 96:91.

Sledeći meč Zvezda gubi od Fenera u Istanbulu (Fener – Zvezda 79:61) i u poslednje kolo grupne faze ulazi sa imperativom pobede protiv Bajerna. Do duše, i Bavarci su došli sa ciljem da pobede, jer je i njima ta pobeda značila plasman u Top 16 fazu, što je sam meč dovelo do tačke usijanja. I opet je Zvezda na kraju 3/4 (kao i u mečevima protiv Reala i Himkija) bila u zaostatku. Srca skoro svih zvezdaša su, na neki način, bila zaleđena. Očekivao se početak te 4/4 koja je značila ili plasman u Top 16, ili završetak takmičenja u grupnoj fazi. A onda kreće crveno-bela rapsodija. Na krilima Kvnsi Milera (21 poen i 10 skokova), ekipa Dejana Radonjića preokreće rezultat i u Pioniru nastaje erupcija oduševljenja. Zvezda je ponovno u Top 16 fazi!!! Zvezda – Bajern 85:76.

Po završetku grupne faze, košarkaši Crvene zvezde dolaze u E grupu gde ih redom čekaju: Fenerbahče, Lokomotiva Kubanj, Panatinaikos, Efes, Darušafaka, Unikaha i Cedevita. Nije ova grupa, na prvi pogled, bila nepremostiva prepreka za naše momke, ali ipak je bilo pomalo nerealno očekivati da se nosima sa ekipama kojima je jedan igrač plaćeniji od, gotovo cele, prve postave Zvezde.

I krenulo je opet onako kako je to najbolnije i za igrače, i za stručni štab, i za navijače. Zvezda je gostovala Efesu u Istanbulu i odigrala je fantastičnu utakmicu, ali je sve upropšteno na samom kraju – Efes – Zvezda 85:84. Odmah posle ove utakmice, u sledećem kolu, Zvezda gubi od drugog turskog predstavnika, Fenerbahčea, i to u Beogradu – Zvezda – Fener 65:88.

I opet, kao i u grupnoj fazi, gotovo svi prognoziraju da će Zvezda doživeti katastrofu u Top 16 fazi, a sve je to bilo potkrepljeno činjenicom da je sledeće kolo Zvezda išla na megdan zelenim zečevima iz Atine, Panatinaikosu. I kako to obično biva, kada su svi očekivali poraz, Zvezdini momci su se izdigli iznad trenutačne situacije, skupili hrabrosti i timskom igrom pobedili usred Atine – Panatinaikos – Zvezda 63:74.

Nakon pobede u Atini, Zvezdi u goste stiže ekipa Unikahe koja je u grupnoj fazi uspela da pobedi CSKA usred Moskve. Naravno da je to moralo da izazove dozu respekta kod Deje i njegovih pulena, ali i da motiviše naše momke da zapnu i pobede ekipu u kojoj se nalaze i dva bivša Zvezdina igrača, Demarkus Nelson i Nemanja Nedović. Košarkaši Zvezde igraju jednu dobru utakmicu i, slobodno možemo reći, rutinski pobeđuju – Zvezda – Unikaha 87:73.

A onda možda i najveća pobeda naših momaka u Top 16 fazi. Zvezdi u goste dolazi ekipa Lokomotive Kubanj koja je bila u fantastičnoj formi. Ali ponovno naši momci pružaju fantastičnu partiju, posebno u fazi odbrane gde su zaustavili Dilejnija, i Zvezda stiže do treće uzastopne pobede u Top 16 fazi – Zvezda – Lokomotiva 80:66.

Upravo  je ova pobeda bila povod za ovaj najlepši evropski san koji zvezdaši još uvek sanjaju. Tri uzastopne pobede protiv renomiranih ekipa, sa naglaskom na poslednju protiv Lokomotive, dovele su navijače Crvene zvezde do ekstaze. Gotovo svi su verovali da je moguće napraviti podvig i otići korak dalje – u Top 8 (četvrtfinalnu fazu takmičenja).

Optimizam je rastao još više jer je sledeća utakmica bila protiv ekipe koja je do tog trenutka zabeležila svih 5 poraza – Darušafake. I kako to občno biva, najteže je dobti unapred dobijene utakmice. Celi meč je bio klackalica – čas na našoj, čas na Darušafakinoj strani. Imali su naši igrači priliku da prelome meč i privedu ga kraju, ali je dosta nerezonskih poteza dovelo do toga da se susret ponovno izgubi u samoj završnici – Darušafaka – Zvezda 69:66.

Sledeći meč je bio u Pioniru. Gost je bila ekipa Cedevite. Naravno, domaći parket je ulivao nadu da će Zvezda da “popije” Cedevitu, što se na kraju i desilo. Velikih 20 razlike nije baš prava slika stanja na parketu, ali da je pobeda zaslužena i čista kao suza, jeste. Zvezda – Cedevita 94:74.

Sledeći meč naši košarkaši su morali da igraju u Vršcu. U dvorani ”Milenijum” dočekan je dužnik iz prvog kola, ekipa Efesa sa Dudom Ivkovićem na kormilu. Bila je ovo još jedna maestralna partija naših momaka, a osmeh, nakon skidanja velikog skalpa, nije silazio ni sa lica šefa stručnog štaba, Dejana Radonjića. Zvezda – Efes 91:82.

U tom trenutku košarkaši Crvene zvezde su bili na skoru 5:3, s tim da smo sa Efesom imali bolji skor, a Panatinaikos nam je tek trebao doći u goste. Naravno, nije sve zavisilo samo od Zvezde i njenih utakmica, što će se pokazati tačnim i u pretposlednjem kolu, ali sve što su igrači i stručni štab trebali da gledaju bilo je u stilu “uzdaj se u se, i u svoje kljuse”. Tako su naši momci otputovali i na sledeći meč u Istanbul, na megdan Fenerbahčeu, i da u trećoj četvrtini nije bilo izvrsne role Datomea, Zvezda bi se skoro sigurno kući vratila pevajući. Fenerbahče – Zvezda 72:65.

Do kraja Top 16 faze je ostalo još 5 utakmica, a protivnici su redom bili Panatinaikos, Unikaha, Lokomotiva, Darušafaka i Cedevita. Košarkaši Zvezde u naredna dva meča pružaju odlične partije i pobeđuju i Panatu i Unikahu u Malagi  (Zvezda – Pao 69:67 i Unikaha – Zvezda 72:78) i tako dolaze na skor od 7 pobeda i 4 poraza što je davalo realne šanse da jednom pobedom u poslednje 3 utakmice osiguramo plasman u četvrtfinale. Međutim, onda sledi neverovatan pad. Možda je on prouzrokovan i važnošću mečeva (posebno onaj protiv Darušafake u Beogradu) pa su se našim momcima stegle i ruke i noge, ali se sve završilo kako treba.

Prvo smo izgubili od Lokomotive (Lokomotiva – Zvezda 86:62), a onda i u meču sezone od Darušafake u Areni i to baš ubedljivo – Zvezda – Darušafaka 61:80. Sa zebnjom su svi čekali meč pretposlednjeg kola u Istanbulu. Da, tamo nije igrala Zvezda, ali su igrali Fener i Efes. Fener je kolo pre toga doživeo pravu katastrofu u Zagrebu protiv Cedevite, i mnogi zvezdaši su mislili da će i ovu utakmicu odigrati ležerno jer su već obezbedili prolaz dalje, pa im pobeda ne bi značila ništa, a Efes bi pobeda dovela na isti skor kao i Zvezdu – 7-6. To bi značilo da bi poslednje kolo odlučivalo o četvrtom mestu u E grupi. Međutim, Fenerbahče je odigrao veoma korektnu utakmicu i nije dozvolio iznenađenje u svojoj dvorani. Savladali su Efes rezultatom 90:86 i tako su Zvezdu poslali u četvrtfinalnu fazu Evrolige. Nastao je pravi delirijum na društvenim mrežama, a verovatno i u svim zvezdaškim domovima i kafanama.

Pobeda Fenera nad Efesom značila je da je poslednje kolo pitanje formalnosti i da ni o čemu ne odlučuje. U takvom modu su košarkaši Zvezde izgleda i otputovali u Zagreb, odigrali dosta neozbiljno i pretrpeli težak poraz – Cedevita – Zvezda 83:62.

Sva ta poslednja tri poraza nisu strašna upravo zbog činjenice da smo uspeli da prođemo Top 16 fazu, ali trebaju da budu nauk za ubuduće, kao se ne bi moralo čekati na druge rezultate i kako bi se igrači mnogo bolje psihički spremili za odlučujuće mečeve, kao što je bio onaj protiv Darušafake.

A san se nastavlja već u utorak 12. aprila, kada košarkaši Crvene zvezde u Moskvi igraju svoju prvu utakmicu protiv velikog favorita, CSKA. Možda je i bolje što igramo protiv ovog velikana, pa previše i ne očekujemo osim poštene i muške borbe za svaku loptu i svaki koš. A ko zna…košarka je čudan sport. Može tu i svašta da bude.

Dodajte komentar

Kliknite da biste objavili komentar

Skoči na traku sa alatkama