Кошарка Кошарка/Вести

Zvezdina fabrika talenata radi punom parom! Zato se čekaju Simanić, Radanov, Đorđević, Ćorović, Aranitović… (VIDEO)

Izvor: Mozzartsport

U velikom intervjuu za MOZZART Sport trener juniorskog tima Crvene zvezde govorio o momcima koji bi trebalo da osvetlaju klupsku budućnost…

Godinama se najslabija karika košarkaškog kluba Crvena zvezda nalazila u omladinskom pogonu, koji gotovo da nije ni postojao. Međutim, posle velikih promena koje su se na Malom Kalemegdanu dogodile juna 2011. godine, usledio je i veliki zaokret u radu sa mlađim kategorijama. Tako je za manje od četiri godine Crvena zvezda postala kolektiv koji više ne mora isključivo da zavisi od igrača koje dovede sa strane, već klub koji svake godine „štanca“ sve više talentovanih, golobradih košarkaša čiji je učinak u najjačim regionalnim i evropskim ligama iz godine u godinu veći, jači i značajniji.

Samo ove godine kod trenera Dejana Radonjića u prvom timu afirmisali su se Marko Gudurić i Boriša Simanić, nešto duži seniorski staž imaju Nikola Rebić i Marko Tejić, a pogled na budućnost deluje još lepše. Juniorski sastav Crvene zvezde, vođen stategomAleksandrom Glišićem i ove godine obezbedio je učešće na Fajnal ejt turniru Evrolige u Berlinu, gde će pokušati da se dokopa trećeg uzastopnog finala i druge titule u tri godine. Kao i svake sezone crveno-beli u orbitu lansiraju neke nove klince, koji bi u dogledno vreme trebalo da postanu idoli zvezdaške publike.

Tom prilikom trener Glišić je za MOZZART Sport govorio o kompletnoj logistici posla kojim se bavi i strategiji kojom se Zvezda vodi kako bi u kontinuitetu proizvodila mlade asove, spremne za najveće izazove. Tema razgovora bili su i Boriša Simanić, Aleksa Radanov, Stefan Đorđević, Ivan Ćorović, kao i ostali momci čija je budućnost blistava, a bilo je i priče o tome koliko truda ulažu kompletan stručni štab i uprava kako bi se zadržao postojeći sistem.

VOJNIČKI SISTEM – NAJBOLJI SISTEM

[youtube id=”BD5AKA0df3o”]

Možete li nam otkriti – kako počinje proces proizvodnje u Zvezdinoj fabrici talenata?
“Da biste imali prostora za veliki, naporan i kvalitetan rad morate da imate dobre preduslove, a Crvena zvezda to ima. Mi apsolutno imamo sve uslove – imamo tri sale, dve teretane, kompletan medicinski pogon, ali i tim stručnjaka koji brine o deci i njihovom razvoju. Za mene nije nikakvo čudo to što Crvena zvezda sve više može da se osloni na mlade snage, jer kluba ima pravi, osmišljeni sistem i on traje. Zato su rezultati i igrači najbolja referenca za nas”.

Čini se, ipak, da je u ovo vreme teško čuvati takav sistem, a posebno imati uslove za rad kakav ima Crvena zvezda?
“Ljudi koji vode klub i kompletan menadžment trude se da nam obezbede sredstva da ovaj sistem opstane. Moram da kažem, ovo što mi imamo, to treba da budu normalni uslovi za rad. Za mene nije normalno da jedan klub nema termine za trening i rad, ili da deca provedu po pola sata u hodniku dok čekaju da drugi završe termin, a onda da treneri imaju po 20 ili više dece sa kojima radite na dva koša… Za mene to nije normalno, već lakrdija. Meni je jasno da u drugim sredinama nema takvih uslova za rad, ali za to nije kriva Zvezda, već nedostatak vizije, plana i sredstava. Mi se zato trudimo da momcima koje smatramo interesantnim ponudimo mogućnost da dođu kod nas i da dobiju ono što bi svaki vredan, talentovan i spreman dečak trebalo da ima”.

Da li možete da nam kažete koji su kriterijumi po kojim birate momke za rad?
“Trudimo se da odmah u startu napravimo dobru selekciju. Tražimo igrače koji imaju cilj, koji imaju ambicije i koji su voljni da se povinuju svakodnevnom teškom radu, kako bi napredovali do seniorskog tima. Tražimo od njih da se već u pubertetskim godinama opredele za košarku kao životni poziv, što je možda malo i prerarno, ali gledamo da tako odvojimo one koji nemaju nikakve kočnice. Ali moram da kažem da školu nikako ne smeju da zapostave, a mi i o tome vodimo računa jer deci omogućavamo takav sistem da mogu da provedu po četiri do pet sati u košarkaškom radu. U isto vreme pravimo prostor i za normalan rad i razvoj u školi”.

Dakle, primenjen je vojnički sistem?
“Upravo tako, najviše liči tom sistemu. Oni ujutru dolaze u osam sati na trening i u hali su do 10 ili 11 časova. Potom imaju organizovan prevoz do škole, a većina dece živi u internatu, gde se hrane zajedno, žive zajedno i druže se. Ima i dece koja su iz Beograda i žive sa roditeljima, ali kada dođu ujutru u salu oni su praktično ceo dan zajedno. U školi oni takođe imaju obroke, mesto gde mogu da se odmore, a nakon završenih časova vraćaju se u salu, da odrade svoje treninge i sve to traje još dva do tri sata, zavisno od grupe i programa rada. Onda uveče idu u svoje sobe, gde mogu još malo da se druže i na spavanje, kako bi bili odmorni za naredni dan. Sve to je preduslov za dobar rad i kvalitetan život, a i da se momci nauče disciplini, što je neophodno u ovo vreme”.

U prevodu – trudite se da usadite prave vrednosti u te momke?
“Trudimo se da sve pomenute elemente prenesemo i na teren. Smatramo da je pomenuti način treninga i rada dobar za njih, da razviju karakter, osećaj odgovornosti i takmičarskog duha. U školi nastavnici se trude da decu usmere u razne sfere interesovanja, a ono što nam je najvažnije jeste da ti momci budu dobri ljudi, a onda i dobri košarkaši. To koliko će oni daleko dogurati, da li će doći do prvog tima, kasnije i reprezentacije, zavisi mnogo od talenta koji igrač ima, ali i toga koliko je spreman da se odrekne svakodnevnih stvari kako bi radio na usavršavanju raznih veština. Zato je potrebno i da dečaci jedni druge podstiču da svakodnevno pomeraju granice. Nije lako i to ne može svako, ali to je suština selekcije. Zato tražimo decu koja su ispred svog uzrasta, zrela, koja mogu da istrpe sve to emotivno, fizički i psihički. Uz pravi rad i kontinuirani rad, mogu i da napreduju i dođu do željenih ciljeva”.

BORIŠA, ALEKSA, ALEKSANDAR, STEFAN, MATIJA, IVAN…

Najblistaviji mladi igrači - Aleksa Radanov i Boriša Simanić

Ono što košarkašku javnost najviše zanima, a posebno one koji su privrženi Crvenoj zvezdi – kakva je klupska budućnost, odnosno kakvi se majstori spremaju za prvi tim?
“Odmah moram da kažem da se jasno vidi da nekoliko igrača ima svetlu budućnosti. Mi na te momke ozbiljno računamo i spremamo ih za izazove koji predstoje. Ali moram da istaknem da su klinci koji su sada u kadetskoj i juniorskoj kategoriji zapravo mlađi od kriterijuma koji postoji propisan godinama. Od dvadesetak igrača, koliko imamo u dva tima, mi imamo samo jednog juniora po propisima Košarkaškog saveza Srbije. Osim toga što nekoliko njih čekaju lepe stvari u budućnosti, ostali imaju još vremena da se usavršavaju i napreduju”.

Poznato je i da pojedini igrači i pre punoletstva imaju dodira sa seniorskom košarkom?
“Da, neki momci koji imaju pravo da budu juniori već igraju u prvom timu. Primer je Boriša Simanić u Crvenoj zvezdi, tu je i Aleksa Radanov koji ima dvojnu licencu i nastupa za prvi tim FMP. To je takođe planski osmišljeno kako bi se tim igračima omogućilo da još više napreduju. Imate i neke momke koji su na pozajmicama u drugim klubovima(Aleksandar Aranitović u Megi prim. aut.), koji takođe imaju svoj razvojni put. Mi i kada na leto pravimo probe za igrače kako bi smo renovirali tim određene momke šaljemo i na treninge sa seniorima, gde ili uspeju da se probiju odmah ili se vrate nazad u sistem, pa pokušaju opet kroz određeno vreme”.

[youtube id=”84COeBaHC-k”]

Ko su igrači koji imaju najveću šansu da zakorače u Zvezdin seniorski sistem?
“Boriša Simanić definitivno, jer je već gotovo celu sezonu tamo i on može biti pravo otkrovenje za budućnost. Tu je Aleksa Radanov, koji pokazuje izvanredan potencijal i na njega treba obratiti pažnju. Ostali bi morali da prođu kroz jedan malo drugačiji sistem, da kroz FMP skupe određeno iskustvo pre nego što uplove u Zvezdine vode. Tu pre svih mislim na Stefana Đorđevića, koji je neverovatan talenat, ćutljiv, miran, vredan i radi mnogo. Ono što moram da istaknem je da košarku ne trenira dugo, jako kratko vremena se bavi sportom. Ali, ima izvanredne predispozicije i to stalno pokazuje.

U jednom dahu Glišić je nastavio…
“Takođe trebalo bi računati i na još jednog izuzetnog radnika, Ivana Ćorovića, koji vrlo lako može da dohvati seniorske visine. Tu su i Matija Radović i Petar Rebić, pred kojima je dosta rada, ali takođe mogu da se nadaju. Kadeti su nam takođe interesantni, od Uskokovića, pa Momirova… Ne bih da budem nepravedan, pa da nekog izostavim. Ali da bi svi oni uspeli, moraju da ostanu na zemlji, ne smeju da polete nijednog trenutka, jer moraju mnogo da rade kako bi postigli velike stvari. Svi oni će pronaći svoj put, definitivno i igraće košarku na visokom nivou”.

[youtube id=”22BN-UkbwpM”]

Za Stefana Đorđevića ste pomenuli da se jako malo bavi košarkom, možete li nam objasniti malo bliže?
“Stefana sam prvi put video u Leskovcu i meni je imponovao svojom pojavom i snalažljivošću ispod koša. Ja sam mu preporučio da dođe u Crvenu zvezdu i da iskoristi uslove koje imamo. On se pokazao kao izuzetan momak i centar, vredan, uvek gotovo neprimetno utakmice završi sa dvocifrenim učinkom, neretko i dabl-dablom. Na beogradskom kvalifikacionom turniru bio je najbolji skakač, a onda se ispostavilo da je bio igrač sa najviše uhvaćenih lopti na sva četiri kvalifikaciona turnira (Žalgiris, Rim, Lospitale, Beograd prim. aut.). On sad ima jedan mali energetski pad i jako se nervira zbog toga, a mi pokušavamo da mu ukažemo da je to normalno posle takvih napora. Mi smo tu da mu pomognemo, a ako sve bude bilo kako treba, mogao bi daleko da dogura, samo ako ostane čvrsto, s obe noge na zemlji”.

Približite nam malo i juniorskog kapitena – Ivana Ćorovića?
“Taj momak je neverovatan radnik, sjajan krilni košarkaš. Sve što sada pokazuje i sve što je ostvario uspeo je isključio ogromnom radu, što zaista oduševljava. On je kapiten zato što se oseti da ima tu lidersku crtu, prosto tera saigrače da rade još više. Dolazi pre svih, odlazi poslednji sa svakog treninga i ako tako nastavi za njega nema brige”.

[youtube id=”bIGr11Bbxgs”]

CEO STRUČNI ŠTAB JE ZASLUŽAN ZA REZULTATE I RAZVOJ IGRAČA

Tokom samog razgovora sa Aleksandrom Glišićem, trener je u nekoliko navrata isticao značaj rada sa svojim saradnicima sa kojima je, kako sam kaže, napravio veliku stvar i njima je posebno bio zahvalan.
“Igrači su napravili mnogo lepih rezultata, ali ništa od toga ne bi se dogodilo da nije bilo predanog i kvalitetnog rada svih ljudi u timu, od mojih saradnika i pomoćnika Stevana Mijovića, kondicionog trenera Miroslava Ćusića, tim menadžera Aleksandra Zmijanca, fizioterapeuta Stevana Pavićevića, do lekarskog tima i celog osoblja… Svi oni obavili su svoj posao na pravi način i njihove su takođe zasluge za sve rezultate koje beleži Crvena zvezda. Zaista sam im jako zahvalan na svemu što su uradili do sada i na stvarima koje će tek uraditi u budućnosti. Bez njih ni moj posao ne bi bio ovako ispunjen. Svi mi radimo za Crvenu zvezdu i trudimo se da pravimo igrače za klub”.

Zvezda je na turniru imala podršku i veliku pomoć Boriše Simanića, ali i drugi klubovi su u Beograd doveli svoje najbolje klince iz seniorskih sastava.
“Jeste, imali ste i mladog Džanana Musu iz Cedevite, koji takođe radi u evroligaškoj ekipi, pa jako talentovanog Amara Gegića i sjajnog Sanija Čamparu iz Sparsa, koji je svojevremeno bio najbolji kadet na Evropskom prvenstvu. Alba i Bajern takođe su imali igrače koji su došli iz seniorskog pogona i to se videlo na turniru. Oseti se ta razlika, ali to je samo nastavak priče o sistematskom, predanom radu i planskom radu sa igračima”.

Kakva je vaša ocena napretka koji je ostvario Boriša?
“Boriša Simanić nije slučajno u prvom timu Crvene zvezde. Pre svega ima neverovatan talenat, a i za njega je bolje da bude u sistemu sa trenerom Dejanom Radonjićem, jer ima priliku da radi sa nekim od najboljih igrača u Evropi. Vidite da dosta trenira sa Kvinsijem Milerom i od njega definitivno može mnogo da nauči, s obzirom da je došao direktno iz NBA lige. To je za mladog igrača kakav je Boriša ogromna stvar. Uostalom, videli ste kako je odigrao ovaj kvalifikacioni turnir. Nedelju dana ranije vratio se da trenira sa nama i ja sam jako zahvalan treneru Radonjiću što nam ga je ustupio, uprkos svojim problemima koje je imao tada u rosteru. Mi smo imali vremena da Borišu ponovo uklopimo u sistem sa ostalim igračima, a rezultat ste videli i sami”.

[youtube id=”zF0XPXbEV8c”]

Delovalo je kao da ste vi sve kockice sklopili kako ste želeli?
“Mi smo ove godine igrali sa petoricom kadeta, što je velika stvar za nas jer se tako nešto nikada nije desilo. Jer, svako od igrača koji je bio u sastavu odradio je svoj deo posla na najbolji način i tačno su se znale uloge svih u sastavu. Niko nije imao želju da se istakne preterano, već su svi igrali za tim i to se osetilo. Moglo je da se dogodi da ekipa prepusti veći deo posla kao Boriši i napravi pogrešan potez. Ali, svi su hteli da ostvare svoj doprinos i ja sam osetio tu želju kod njih, koja je rezultirala odlaskom u Berlin. Sad vidićemo da li ćemo uspeti tako nešto da ostvarimo i u još jačoj konkurenciji, protiv osam najboljih juniorskih ekipa”.

KSS NEMA SISTEM, DECA SU IZLOŽENA ENORMNIM NAPORIMA

Aleksandar Glišić

Crvena zvezda ponovo ide na finalni turnir juniorske Evrolige, što je svojevrsna potvrda rada i truda koji se ulaže…
“Mi smo tek preskočili jedan stepenik, ostaje nam završnica u Berlinu na Fajnal ejt turniru, a u međuvremenu imamo i završne faze Superlige za kadete i juniore. Imamo mnogo posla ispred nas, a usput i da brusimo talente i pripremamo ih za najviše ciljeve”.

Kako iz ove perspektive gledate na završeni kvalifikacioni turnir u Beogradu, na kojem je Zvezda bila dominantna u svim mečevima?
“Turnir je bio odličan. Ove godine je napravljena izvanredna selekcija timova od strane svih učesnika, što je samim tim donelo i dosta jači turnir nego što je bio prošle godine. Iskreno, malo sam iznenađen time što smo odigrali u tako dobrom ritmu sve utakmice. Turnir je kratak, evroligaški je format, a kako se igraju i po dve utakmice dnevno, bilo je potrebno da spremimo igrače za velike psihičke i fizičke napore. Trebalo je imati stabilnost kako bi se postigli rezultati. Mi smo imali konstantu, a mali pad doživeli smo tek u finalu protiv Sparsa, ali to sam i očekivao. To su deca, to su juniori, oni mogu da postanu iskusni pre nego što treba da budu iskusni kao prvotimci, ali za tako nešto potrebno je mnogo rada, pobeda i poraza”, rekao je Glišić i zatim svoje misli usmerio na jedan detalj:
“Strašno mi se dopalo to kako su momci ozbiljno pristupili ovom turniru, profesionalno. Izneli su ogromnu energiju na teren i to im se vratilo. Oni su odigrali turnir na veoma visokom nivou, što je neuobičajeno za ovaj uzrast. Imate primere u drugim ekipama gde je jedan dan bilo loše, pa sledeći dobro ili obrnuto. Na kraju samo oni koji su imali više energije, znanja i sreće da dođu do finala, kao što je to bio slučaj sa Sparsima, a eto Cedevita je imala sve pobede u grupi, a u najvažnijoj utakmici je pala”.

Mada je do puta u Berlin ostalo još dosta vremena, možete li da nam kažete šta generalno očekujete od puta u Nemačku?
“To će biti izvanredna prilika za sve igrače da se pokažu u najboljem svetlu na najvećem takmičenju. Velika je stvar za ceo klub što se godinama unazad pojavljuje u samoj završnici, što je pretprošle sezone uzela titulu… Za momke je najbolje mesto na kojem mogu da uporede svoje kvalitete sa kvalitetima igrača iz ostalih vrhunskih selekcija. Mi možemo da se takmičimo sa svim učesnicima (Real Madrid, Barselona, francuski Insep, Žalgiris, Mega Leks, Lijetuvos Ritas i Alba prim.aut). Moja je jedina briga što pre toga imamo završnice u domaćim takmičenjima, odnosno kako da tempiram formu za ceo taj period, kako da momci ostanu sveži, zdravi… A malo je sluha ljudi iz KSS za takve stvari, jer mi igramo redovna i vanredna kola, četiri ili pet utakmica nedeljno… To su ogromni napori za decu, ma kog uzrasta bili. Ovo nije NBA, već liga za decu i mora da razume uzrast”.

PROMOVIŠU SE RAZNE GLUPOSTI, A DECA NEMAJU GDE DA SE RAZVIJAJU..

Trener Aleksandar Glišić (u sredini) sa svojim pulenima

Koliko vas, ipak, raduje što i pored svih tih napora igrači pokazuju takvu dozu profesionalizma, želje, požrvovanosti…?
“To je primarni razlog zbog kojeg sam ovde. Da biste ovaj posao morali da radite morate da uživate u njemu i imate pozitivne misli i osećanja. A to ovi momci meni pružaju. Zamislite da ja moram da dolazim svaki dan na posao i da moram da teram nekog da radi… Onda to nije to, ja tu nemam šta da tražim, kao ni oni. Dok sam ja trener tako će biti. Moraju da prihvate činjenicu da se niko nije probudio jednog jutra i postao NBA igrač. Nikome to nije pošlo za rukom. Svi moraju mnogo da rade i da se trude, ali nažalost jako je malo mesta u Srbiji koja mogu to da pruže deci”, poručio je Glišić i uputio na jednu jako važnu činjenicu:
“Bitno je mnogima, s druge strane, što se promovišu raznorazne gluposti na sve strane, što meni jako smeta, jer to loše utiče na decu. Ja se zato borim svim silama sa mojom malom grupom ljudi da naši momci ne budu takvi. Ja sam izuzetno zadovoljan onim što imam i ne moramo ništa da napravimo, ali oni rade zajedno za jedan veliki cilj”.

Nije bilo potrebno postaviti pitanje, Glišić je uputio i na još jednu važnu stvar – da sve više dece odlazi iz Srbije u potrazi za novom sredinom…
“Ako će tamo negde dobiti više nego ovde, onda poštujem njihove odluke i odluke njihovih roditelja. Ali, ako je to samo trenutno zadovoljstvo i zarada, onda to neće biti dugog veka, što nije dobro po igrača. Ja ne znam kakvi su motivi tih ljudi, ali ako ovde imaš dobre uslove za rad, onda to treba da iskoristiš. A da bi se taj problem rešio, moraju mnoge strukture da se ozbiljno uključe i regulišu taj višegodišnji problem. Moraju da se obezbede deci uslovi za normalan rast i razvoj, jer tako možemo da zadržimo visok nivo takmičenja i košarke”, ističe Zvezdin trener i nastavlja:
“Mi se ne usuđujemo da decu u tako ranom dobu dovodimo jer to može biti opasno, zbog odvojenosti od kuće, roditelja… To nije dobro za normalan rast deteta. Opet, gledamo i da ne zakasnimo i ne ‘ispustimo’ decu. Ono što je ste veliki problem jeste to što mi imamo po ceo jedan nacionalni tim sastavljen od igrača koji su u inostranstvu. Ta deca nisu pod kontrolom KSS, nas kao trenera, o njima se ne vodi računa kao što bi to bio slučaj ovde. U inostranstvu svako gleda da prvo gurne domaće dete, pa onda tuđe. To je problem koji mora sistematski da se reši. Iskreno, ja uopšte ne vidim način kako će se taj problem rešiti u perspektivi, jer ta deca u inostranstvu stiču pravo da igraju za druge reprezentacije, što oni tamo koriste i uzimaju nam ono najbolje”, zaključio je razgovor Aleksandar Glišić.

Додајте коментар

Кликните да бисте објавили коментар

Скочи на траку са алаткама