Istorija Sećanja Fudbal

Sećanja: Crvena zvezda – Barselona 2:4 (1982.)

Autor: CZBG, Miroslav Ž.

Sezona 82/83 je počela prilično loše po našu ekipu. Bata-Staneta je na kormilu kluba zamenio Ostojić, ali su zbog loših rezultata, a kako Zvezda “nikad u istoriji” nije otpustila trenera u toku sezone, njemu pridodati Đorić i Šekularac. Tako smo, jedini put u istoriji, imali trojicu trenera na klupi, odnosno “trijumvirat”, kako su novinari prozvali taj eksperiment. Mnogo godina kasnije, kada je ponovo postao trener našeg kluba, Dragoslav Šekularac je rekao da je to bila jedna od najvećih grešaka našeg kluba, jer treba jedan čovek da vodi klub, pošto se onda tačno zna ko je za šta odgovoran. Dodatni problem za nas je predstavljao i propis FSJ, koji nije dozvoljavao da igrači odu u inostranstvo pre napunjenih 28 godina, tako da su u klubu ostali (nezadovoljni) Vladimir Petrović Pižon, kao i Dule Savić, dve istinske igračke legende kluba. Pižon je imao ugovor sa Arsenalom u džepu tog leta, ali, iako sa 27.5 godina, nije mogao u inostranstvo. Otišao je tek u toku zimske pauze. To nezadovoljstvo se odslikavalo u slaboj igri na terenu, a i prenosilo na ostale igrače.

U drugom kolu Kupa pobednika Kupova, izvukli smo jedno slavno ime za protivnika, Barselonu. Vrlo atraktivan tim, u kome su igrali Šuster i Maradona, uz niz španskih reprezentativaca. Magnet za publiku, sigurno. Prvi meč u Beogradu, naravno, znalo se da će Marakana biti puna i prepuna. I pored lošeg plasmana na tabeli, i pored, po imenima, kvalitetnijeg sastava protivnika, neki optimizam je provejavao. Na jednom od poslednjih treninga pred utakmicu, moj ćale je dobio zadatak, da uzme izjavu od trenera. Za taj zadatak sam ga “obučio” da koristi, poslednje čudo tehnike, prenosivi kasetofon. Objasnio sam mu kako se snima, premotava, pušta… ćale odlazi na trening, i vraća se sa istog… ja puštam traku, i čujem kako pita Ostojića “da li možete da date izjavu za mog sina”…. i Ostoja kreće da priča. I onda … muk… par minuta, i tek se čuje, “ma slaba mu baterija”. U suštini, Ostojić je pričao, kasetofon je snimao. E sada, skupilo se tu još ljudi, pa su tražili da se presluša izjava, traka je premotana, i onda je ponovo pritisnuto snimanje.

Svanuo je i taj dan, sreda, 20ti oktobar 1982ge godine… ja sam popodne išao u (osnovnu) školu, dogovaram se sa sa matorim da pitam razrednu da me pusti na utakmicu, i da dođem kući, do tog i tog vremena. Kartu imam, prevoz imam, sve je sređeno. Ja i moj ortak čekamo razrednu da uđe u učionicu pre časa, objasnimo o čemu se radi, ona kaže nema problema, dobri ste đaci, idite. Dok sam napuštao školu, čulo se “hoćemo kući”, očajnički pokušaj da se nastava zaustavi “zbog Zvezde”. Ja letim kući, jer u vremenu pre mobilnih telefona, nije bilo načina da javim da stižem, ali kasnim – pet minuta, i ostajem da slušam prenos preko radio aparata.

Šta reći o samoj utakmici. Barsa je bila mnogo bolje organizovana, i imala je majstora u svojim redovima – Maradonu. Njagov gol na početku drugog poluvremena, kada je nanizao par naših igrača i onda lobovao Diku sa 16 metara je sigurno jedan od najlepših koji su postignuti na našem stadionu. U tom trenutku, stadion ustaje na noge i jednim dugim aplauzom pozdravlja potez velikog majstora. Po rečima radio reportera (Marko Marković, Jordan Ivanović i …) su prenosili utakmicu, na zapadnoj tribini nije bilo čoveka koji nije ustao da pozdravi gol Maradone. Uglavnom, posle 3:0 za protivnika, nade i najvećih optimista su ugašene, a igralo se tek 60tak minuta. Tada na scenu stupa jedan tihi i nenametljivi igrač, koji je ušao sa klupe – Rajko Janjanin.
Za dva minuta je postigao dva gola, rezultat je smanjen na 3:2. Do tada tiha i uspavana publika je naravno proključala, vrilo je kao u vulkanskom grotlu. Barsa je delovala zbunjeno, ali je oko 80tog minuta Maradona dobio loptu i onda uputio dijagonalu prema Šusteru (radio reporteri su rekli da je “letela preko 40 metara”) i on je ponovo savladao našeg golmana Stojanovića.
Bio je to kraj svake nade da ćemo napraviti podvig i eliminisati ekipu i kojoj je Maradonin transfer plaćen za tadašnje vreme neverovatnih 10 miliona “zelenih novčanica”.

Uživajte u majstorijama fudbalera, uz komentar Petra Coke Lazovića

[youtube id=”_fQN144vByQ”]

Dodajte komentar

Kliknite da biste objavili komentar

Skoči na traku sa alatkama