Кошарка Кошарка/Звездаштво Кошарка/Извештаји и анализе

Pionir, buka, ludilo Delija, Kari, Zvezda, Radonjić = TOP 16

Izvor: Kiš N. (društvene mreže)

Košarkaši Crvene zvezde trijumfalno su završili prvu fazu Evrolige i pobedom nad Bajernom (85:76) plasirali se u TOP 16 fazu Evrolige.

To je za našu košarku veoma važan detalj, ali ne najvažniji. Bitniji je način na koji se do toga došlo. A pre samo nešto manje od mesec i po dana situacija je bila drugačija. Igra Zvezde delovala je neubedljivo, a šanse za plasman u drugu fazu Evrolige bile su teoretske. Šta se u međuvremenu dogodilo?

Zvezda je pronašla hemiju. za razliku od prošle godine trener Radonjić (mukom i povredama o kojima neprekidno priča), je bio primoran da šansu, zasluženu ako ničin drugim ono strpljenjem pruži Tejiću, Rebiću i Guduriću, da brže nego što bi to bilo realno u tim uklopi sjajnog atletu Kvinsija Milera, Jovića reši pritiska izmene i straha od greške… Sve to dovelo je do određene stabilnosti u igri. I dalje spadam u one, koji smatraju da Zvezdina igra nije dovoljno raznovrsna i da se sa obzirom na karakteristike i mogućnosti visokih igrača , nepotrebno mnogo, a na štetu pre svih Cirbesa, oslanja na šut sa distance.

Da tako ne može, jasno je bilo i u Pioniru, protiv Bavaraca, kojima su sudije malo poremetile plan, jer je snažni Brajant, jedini koji je zaista rival Cirbesu pod tablom, brzo upao u probleme sa faulovima i koji su pre poslednji kvartal imali potpunu kontrolu meča. Tada su na scenu stupila dva čoveka. Marko Gudurić i Stefan Jović. Prvi je prodirao, iznuđivao prekršaje, pogađao. Pokazao je da uz potencijal, koji je godinama nadograđivan u FMP-u i radu sa pre svih Slobodanom Klipom i Milanom Gurovićem, sada stekao i hrabrost i samopouzdanje. A drugi je opet potvrdio da izrasta u ozbiljnog pleja. I pomalo čudi što trener Bajerna Svetislav Pešić u oba meča nije uspeo da ga zaustavi. Pustio ga je da se razigra, a bilans su sjajne asistencije i koševi, ne samo sinoć već od Minhena na ovamo. A od Minhena do Bajerna u Pioniru Zvezda je pokazala da je naučila da utakmica traje 40. minuta, da jedna serija protivnika ne znači prelamanje meča i raspadanje igre, To je donelo pobede nad Realom, Himkijem, Bajernom, ali i Rebića, Gudurića, Cirbesa, Simonovića.

Poslednji je posebna priča. Ostao je u Beogradu da pomogne timu i treneru, svakih 14 dana bio na izlaznim vratima, osporavan od svih i svakoga. Ćuti i radi. Protiv Bajerna je igrao na lični zahtev, pod blokadom, sa povredom zgloba, zbog koje nije spavao posle utakmice. Zbog svega toga, Marko Simonović zaslužuje veliko poštovanje i divljenje, ne samo onih koji su imali tu sreću da se nađu u Pioniru.

U dvorani koja nije ni primetila kada je u nju ušao Svetislav Pešić. Poslednji zlatni selektor naše košarke je na teren dvorane u kojoj je dve godine radio izašao mimo tunela sa druge strane, bliže klupi na kojoj mu je bio tim i na koju za sve vreme nije seo nijednom. Naslanjao se kao i obično na reklame, čak zaklanjajući kolegama pogled na teren! To jeKari, koji je i pored poraza bio zadovoljan. Jer kada pogleda Zvezdu, lako može da zaključi da nije zalud trošio vreme u Srbiji.

Pešića sam pitao za šanse Zvezde u nastavku? Jasno je da u konkurencije Efesa, Fenerbahčea, Panatinaikosa, Darušafake, Lokomotive, Cedevite i Unikahe,. postoje, ali nisu velike. I zato što je trener Radonjić odmah rekao da je ABA liga važnija i da će se neke od utakmica TOP 16 faze igrati u vreme plej ofa regionalnog nadmetanja u kojem se traži titula i evroligaški kontinuitet. To je ono što mu zameram. Imao je mnogo problema, od treninga, selekcije povreda, nesrećnog i čudnog poraza u Zagrebu od Cedevite, sve o čemu priča tačno je. Ali to treba da služi za bogaćenje njegovog trenerskog iskustva, jer mu je tim i takav došao na meč od plasmana, a zatim i u TOP 16. Ne kao alibi za ono što tek treba da se desi.

Tačno je da će svi timovi sada igrati drugačije, snažnije, motivisanije, agresivnije, odgovornije, ali rašće i Zvezda, koja čeka buđenje Vilijamsa, još boljeg Tompsona, povratak Dangubića, novi bljesak Rebića. Sve su to aduti, koji od Radonjića, ako ništa drugo u ovom momentu traže više javnog optimizma.

Додајте коментар

Кликните да бисте објавили коментар

Скочи на траку са алаткама