Фудбал Фудбал/Вести

Cvetković: Deju i Pančeva smo “oteli” Partizanu

Izvor: mondo.rs

“Hteo sam i Mijatovića, Šuker je bio dogovoren”, otkrio je, između ostalog, u opširnom razgovoru za “Nedeljnik” najbolji operativac u istoriji Zvezde.

Vladimir Cvetković, generalni sekretar Crvene zvezde iz dana kada je pokorila Evropu i svet, ne pojavljuje se često u medijima. Naprotiv.

Najbolji strelac u istoriji košarkaškog kluba sa Malog Kalemegdana i najbolji operativac u istoriji fudbalskog kluba iz Ljutice Bogdana, uglavnom izbegava medije, bez želje da javno govori o sebi. Međutim, ove jeseni je nakratko odustao od tog stava.

U ekskluzivnom razgovoru za “Nedeljnik”, Cvetković je pristao da bez ustezanja govori o temama koje interesuju mnoge. Izneo je nepoznate detalje najslavnijih godina Zvezde, ali i svog hapšenja, za koje je najpre čuo na televiziji. Konkretno je govorio o Maksimiru, Arkanu, odnosu državnih vlasti prema Zvezdi, o svom prijateljstvu sa Žarkom Zečevićem, kao i o svojim vezama sa sadašnjim državnom vrhom i Delijama.

Naravno, značajan deo intervjua posvećen je Zvezdinom osvajanju evropskog i svetskog vrha i sprovođenju famoznog petogodišnjeg plana o osvajanju Kupa šampiona.

Cvetković je istakao da je u danima doticanja zvezda bio okružen jako važnim saradnicima, među kojima su bili nekadašnji državni funkcioneri ili direktori javnih preduzeća, kao što su Radmilo Bogdanović, Dragan Tomić, Slobodan Radulović…

Bio je jedan zaljubljenik i poznavalac fudbala, Veljko Aleksić, profesor na fakultetu, mislim da je on tvorac tog programa. Sudbina se poigrala i omogućila da taj plan posle dve godine ispadne realnost. Plan je bio super, ali plan je jedno, a realnost je drugo. Desilo se nekoliko vrlo interesantnih stvari koje su omogućile Bari. Prvo, Belodedić – vrlo bitan igrač – sam je došao. Prosinečki je bio oteran iz Dinama. Pančev i Savićević su bili već potpisali za Partizan. Miša Slijepčević (direktor Robnih kuća Beograd) je uspeo da ih ubedi da pređu u Zvezdu. Došao je Ljupko Petrović za trenera, vratio Jugovića iz Rada i insistirao da se dovede Mihajlović. Mi smo Mihajlovića u to vreme platili milion maraka, za jedan dan“.

Kako je uspeo da dovede Savićevića ako je praktično već bio potpisao za Partizan?

Miša Slijepčević je nabavio novac. Trebali su nam on i Pančev i čuli smo da su potpisali za Partizan, čak i da su primili nešto para. Onda je Miša otišao. Pančeva je bilo lakše ubediti, jer on nije imao nikog iza sebe. Došao je iz Vardara i sam je odlučivao – veća para, manja para, i tu je sve bilo čisto. Dejan je imao taj problem jer mislim da je njegov otac Vladimir navijao za Partizan. Slijepčević je zato završio sa Budućnošću da usmere Deju ka Zvezdi. Mislim da su u pitanju bili reflektori na stadionu ili tako nešto. To je direktno Slijepčević završio

Na konstataciju da se pričalo da su od Zvezde za Mihu bila tražena i dva miliona, Cvetković je odgovorio potvrdno, uz podsećanje da je Mihajlović bio i ljut na klub, jer su ga crveno-beli ranije odbili. Ipak došao je i nastavljeno je sprovođenje plana, koje nekadašnji gensek smatra “vrlo problematičnim, jer planiraš nešto što 15 odsto zavisi od tebe”

“… Tako da nisam ja plan smatrao kao Sveto pismo. Nije u tom planu pisalo: ove godine ovako i ovako. Tu je bilo nekih opštih načela. Pošto ja imam to znanje, reći ću vam pet stvari koje treba uklopiti u plan da biste bili prvak Evrope. Prvo, morate da imate veliki klub; drugo, odličan tim; treće, novac; četvrto, dobre relacije sa svim faktorima u UEFA, sudije, delegati… I peto, morate da imate sreće. Hajde da to uklopite u plan. Ko može da stavi u plan da će Dika da odbrani penal? Ili da primi gol kroz noge sa 40 metara, pa onda Bog pošalje onu loptu sa neba. Sinišin šut i lopta iza Augentalera, to nema veze sa planom“.

Cvetković smatra da za taj šampionski tim ne bi bilo dobro da je ostao Piksi (“bio je abnormalno veliki igrač, to ne bi valjalo”) i potom izneo malo poznat detalj, pričajući o Dejanu Savićeviću.

A on je već genije. Kada igra, on je genije, samo što je retko igrao. Ono što je radio u Minhenu i Mančesteru, to nije viđeno. Kao danas Mesi, samo što je ovaj to radio lepše. I lepši je. Jednom sam rekao i ostajem pri tome, mislim da je trebalo dovesti i Mijatovića. Ali ovi što znaju – a ja o fudbalu, osim što volim da gledam, nemam pojma – procenili su da Mijatović i Savićević ne mogu da igraju zajedno. U svakom slučaju, mislim da bi Piksi, koji je uvek bio gazda na terenu, možda ugušio igru“.

Dakle, Mijatovića je hteo u Zvezdi. Koga još?

Ne mogu da se setim za Jokanovića, ali za Šukera znam da je bilo dogovoreno. Njemu je Ljupko bio trener u Osijeku. Sećam se jednog detalja. Igrali smo sa Hrvatima, onda kada je na Marakani nestalo struje. Onda su Bokšić i čini mi se da je bio Bilić, došli kod mene u kancelariju i rekao je – da se nije sve ovo desilo, svi bi bili u ovom klubu

Ko je to rekao?

Bokšić. Zvezda je bila veliki magnet“.

Cvetković je rekao da je posle osvajanja Evrope plan bio potpisati milionske ugovore sa glavnim igračima, jer su u Ljutice Bogdana bili uvereni da bi vladali još tri-četiri godine.

Na kraju krajeva, mi smo sledeće godine nespretno ispali zbog toga što smo igrali po raznim Segedinima, Sofijama. Ali i zbog želje da nas sklone“.

Kao slikovite dokaze te tvrdnje, Cvetković je istakao neodlaganje utakmice protiv Anderlehta, zakazane samo šest dana posle čuvenog finala u Tokiju, kao i meč protiv Sampdorije.

Uvek je UEFA imala doping kontrolu posle utakmice, pogotovo važnije utakmice. Mi smo igrali sa Sampdorijom u Sofiji i onda je Miha dao jedan od onih njegovih najluđih golova. Ja sam na tim evropskim utakmicama uglavnom bio dole, uz ekipu. I video sam Boškova kako skače i maše rukama, i oni su počeli da kidišu kao hijene. Izgubili smo 3:1, a oni su kidisali celu utakmicu. I posle nije bilo doping kontrole… Koliko ja znam, to je bila prva tako velika utakmica (bez doping kontrole)“.

Vraćajući film na Bari, Cvetković je odgovorio i na pitanje da li je bilo pokušaja gazde Olimpik Marseja da namesti tu utakmicu.

Bilo je nekih pokušaja, ali ne verujem da postoji bilo koji klub koji bi prodao finale. To su stvari koje spadaju u domen fantazije. Pogotovo mi koji smo bili u toliko specifičnoj situaciji, sve nam se raspalo, Slovenci su se odvojili, sa Hrvatima je već rat. To je jedino što tvoja zemlja čeka. Mi smo se samo plašili, na primer, da Dika koji je odigrao briljantno finale, ne primi gol kao protiv Bajerna. Zamislite da je primio gol sa 40 metara. Pa, ne bi nas niko oprao“.

U osvrtu na pripremu za taj meč, nekada prvi operativac Zvezde otkrio je takođe zanimljiv detalj – kog igrača su najviše čuvali i “sklanjali”.

Mi smo se izdvojili u tu jednu hacijendu, potpuno odvojeni od navijača. Plašili smo se da neko ne poklekne. I onda smo ih držali vrlo strogo kontrolisano. Niko nije mogao da uđe, imali smo i svoje obezbeđenje“.

U kom smislu da ne poklekne?

Zbog Tapija. Ja ne verujem da je to moguće, ali ne možeš da znaš da li bi neko za milion dolara pristao da promaši loptu. To je sad već stanje ludila, moraš sve da preuzmeš da eliminišeš neku lošu mogućnost

Kome je bilo najteže?

Ja mislim golmanu“.

Govoreći o sadašnjoj situaciji u Zvezdi i oko Zvezde, Cvetković je primetio: “Došlo se u opasnu fazu da navijači imaju više uticaja nego što im pripada”

Njihova neizmerna ljubav prema klubu može da se iskaže ne kroz interes, nego kroz pravo navijanje, razumevanje i opraštanje. Inače sam imao i dosta nesporazuma sa navijačima. Smatrao sam da kada naprave neki veći incident, ne mogu te sezone da idu na gostovanja. Odlazimo u Helsinki, a oni skaču po avionu, kao hoće da sruše avion, a mi u tom avionu. I oni u tom avionu“.

Onda su došli u hotel i sve krevete izbacili u hodnik. Morali smo da angažujemo poseban avion da ih vrati. Ja sam smatrao da te godine ne treba da idu na gostovanja. Ali drugi su smatrali da treba, jer su nam oni bitni. Oni jesu bitni. Oni su stvarno čudo za klub, ali mora da postoji neka granica. Sada se došlo u fazu da oni sve odlučuju, i ko je predsednik i ko je trener, i ko da igra, ko da ne igra“, Cvetkovićev je stav o sadašnjoj Zvezdi.

O odnosu sa Draganom Džajićem

“Sa njim sam prekinuo 2001. i to se nije promenilo. Razlozi za to nemaju veze sa fudbalom”

O hapšenju…

Kako sada vidi činjenicu da su samo Dragan Džajić i on uhapšeni, među svim funkcionerima najvišeg ranga srpskog fudbala.

“Lično objašnjenje je loša sudbina. A praktično mislim da je grupacija antizvezdaša političara htela da uprlja Zvezdu. Mislim da je tu odigralo ulogu nekoliko ličnosti, političara i polupolitičara. Nelogično je i nemoguće. Ne postoji ništa u fudbalskom životu što je radila Zvezda, a da nije radio Partizan. Ne postoji nijedna stvar. I sad, iz Partizana niko ni na razgovor. A nama dođu ovde da nas hapse i čekaju reportere. Zove me sestra uplakana i kaže da sam uhapšen…”

O Mirku Marjanoviću…

Koliko je Mirko Marjanović doprineo da Partizan devedesetih nadmašI Zvezdu?

“Jeste, ali ljudi ne znaju da je mnogo učinio i za Zvezdu. Nema stvari koju smo mu tražili da nije ispunio. Ima jedna druga stvar. On je hajdukovac, a posle mu je Partizan bio alternativa. On bi rekao da je prešao da navija za Partizan, jer je Partizan stalno tukao Hajduk, a Zvezda nije mogla tamo da ih pobedi. Hajduk je nama bio tek treći rival po važnosti. Partizan, Dinamo, pa Hajduk”.

O Arkanu

Vladimir Cvetković govorio je i pokojnom Željku Ražnatoviću, potvrdivši priču da je (samo) Dragan Džajić mogao da mu kaže “Ne”, kao i da je baš Arkan spasao Zvezdu linča na Maksimiru.

“Oni su kiselinom isekli ogradu. Nijedna vatrogasna kola na terenu nisu imala vodu. Na klupi Šekularac i tu negde je bio Arkan. Rulja od njih četiri-pet hiljada krenula je prema svlačionicama. Onda je Arkan izvadio pištolj, ispalio uvis, okrenuo se prema policiji, gde su većina bili Srbi iz Like, i povikao: “Za mnom”!”. On je uplašio Dinamove navijače i počeli su da beže”.

Opširnije u štampanom izdanju Nedeljnika.

Додајте коментар

Кликните да бисте објавили коментар

Скочи на траку са алаткама