Blog

Deki Stanković je ponovo u modi

Autor: Stefan S.

Bila je to jedna od onih beogradskih noći kojih su se stariji cigani nagledali tokom osamdesetih, a kojima mi, generacije koje još nismo znali da govorimo kada je “klemponja” postao naš, verovatno nikada nećemo nagledati. Da, ja sam tada imao šest godina, ali ne pamtim taj Kajzer. Ali pamtim da je samo jedno ime odzvanjalo Lagatorom kad smo mi iz ulice igrali jedni protiv drugih. Dejan Stanković.

Te noći, tada osamnaestogodišnji Dejan Stanković “mali rastom, ali gigant na terenu” dva puta podigao čitavu Marakanu na noge. Svih 50 hiljada duša, mada kažu da je bilo mnogo više ljudi – sever je bio stajaća tribina, a istok i zapad su imali one “frizbi” stolice.  Prvi put u 55. minutu, a onda i u 97. da bi Nemce dokusurili, sa po još jednim golom, Zoran Njeguš i Miodrag Pantelić.

Nakon toga, nas je izbacila Barsa, ali mi smo izbacili još jedno “Zvezdino dete sa druge planete”. Stanković postaje kapiten, noćna mora za komšije i jedini igrač prvenstva Jugoslavije koji odlazi na Svetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. Još uvek pamtim sliku gde Deki smeta golmanu i loptu koja ulazi u gol. Bilo je 2 – 0, a mi smo sanjali velike snove sve dok Nemci, jer ne bi bili Nemci, nisu do kraja poravnali na 2 – 2.

[youtube id=”kiNxAnNcpBo”]

Ali Dekijevi snovi nisu prestali. Odlazi u Lacio gde se pored Pavela Nedveda izborio da igra. Meni i dalje u ušima odzvanja Fatboy slim – Rockafeller Skank (Funk Soul Brother) dok ulazim u FIFA 1999 i biram Lacio. Dekijem na silu ako treba. Jedan je Stanković Dejan!

Posle toga Deki odlazi u Inter. Tu već na FIFA 2005 igram u 4 – 3 – 3. Deki može da ne bude u formi, ali mora da igra. Jedan je Stanković Dejan!

To su valjda shvatili svi kada je otišao iz reprezentacije posle rekordnog broja nastupa. Uvek maksimalno požrtvovan, uvek “napaljen do kraja”, uvek borac na terenu, ali pre svega i osnovno, veliki sportsmen i džentlmen.

Možemo da govorimo o svim PES i FIFA igricama u kojima ga imamo, o svim projektilima koje je ikada ispalio u mrežu protivnika, o tome kako je kroz karijeru sve manje prestao dabude ubojit, a menjao se. Možemo da govorimo o tome kako je jedan Murinjo rekao da neće biti mesta u timu za njega, ako dođe Lampard, a onda ga Deki razuverio. I ne bismo pogrešili. Ali bismo preskočili ono najbitnije.

Veliko srce velikog čoveka.“Deki je meni podario novi život”, tako nekako je rekao Zvonko Milojević. Onaj Zvonko koji je vadio iz gola sve što se moglo izvaditi, ostao nesavladan ko zna koliko minuta, a onda je malo falilo da život savlada njega. I samo što je lopta krenula da ulazi u gol negde od pozadi se stvorio Deki i ispucao je daleko ka protivničkoj polovini. Izvinite, već je bio na liniji. Uvek je za Zvonka bio tu. Nije morao da čeka nikada.

Pre neki dan, dok sam sedeo na nekoj slavi, gledao sam TV kroz goste i baš mi je nešto bilo žao. Da, ja znam da je to isti Deki, ali pomisao da nikada više neću videti njega u dresu Zvezde ili u bilo kom dresu ikada, mnogo me rastužila. Dok sam gledao njega u Drulinom dresu zagrljenog sa Zvonkom znao sam da je kraj. Gotovo je. Deki Stanković je okačio kopačke o klin. I nikada ga više nećemo gledati.  Znam, tužno je.

A sad me izvinite, odoh da instaliram FIFA 2013. Tamo još uvek Deki cepa mreže i trči kao lud.

 

 

Dodajte komentar

Kliknite da biste objavili komentar

Skoči na traku sa alatkama