Блог

Olimpijakos je život, sve drugo su sitnice!

Autor: CZBG, Stefan S.

Dok su se naši vaterpolisti peli na krov Evrope tribinama je odzvanjalo “Čeda narkoman”. Nije prošlo ni šest meseci, stajao sam na severu sa onim trncima u telu koje možeš da osetiš samo kada igra Zvezda, prva utakmica u sezoni, počinje Evropa, a sa šipke se začula ista melodija i iste reči. Potrajalo je sve dok grupa momaka nije posle salvi zvižduka koje smo uputili svi mi počela ono jedinstveno: “Zvezda, nnn, Zvezda, nnn”. Oprostite ako je moja onomatopeja neodgovarajuća, ali svako ko je jednom ušao na stadion zna kako to izgleda i koliko dobro zvuči.

Negde sam, možda i na našem forumu jednom pročitao jedan post koji objašnjava šta je to huk severa. Ustvari, to nema veze sa ovim o kom danas pričaju. Taj huk to je ono kad krene lopta po desnoj strani, a ceo stadion od juga preko istoka na jednoj strani i preko zapada na drugoj se diže na noge da bi se na kraju sve završilo klicanjem ispred severa gde su i tada sedeli najvatreniji, tako je nekako pisao. Jedina razlika je što su tada najvatreniji bili tu samo zbog Zvezde. I jedino zbog Zvezde. Što danas, da budem precizniji, sinoć, nije bio slučaj.

Neću da ulazim u stavove navijačke grupe. Neću da ulazim u to koliko je to politički ili novčano motivisano. Jednostavno, neću da merim bilo čiju ljubav prema Zvezdi, da li ona bila iskrena ili lažna, ali hoću da kažem svoje mišljenje. Bez ustezanja. I bez ikakvih ograničenja. A vi me ispravite ako grešim.

Delije duguju jedno veliko izvinjenje svima koji su juče došli u Arenu, a nisu u navijačkoj grupi, jednoj ili drugoj. Igračima, stručnom štabu. I svim onim ljudima koji su sinoć bili u svojim kućama jer je Arena očigledno previše mala za broj ljudi koji vole naš klub. Ili vole da se slikaju na meču protiv Olimpijakosa. 

Zašto?!

Pa vrlo je jednostavno. Zato što su zakazali. I napravili pozorišnu atmosferu. A to ne smeš sebi da dozvoliš kada ne terenu imaš ekipu koja se hrani energijom sa tribina. Ni po kakvoj ceni. Ni za kakvo bratstv.

“Ti si sramota, ti pljuješ po našoj pravoslavnoj braći, ti ne smeš sebe da nazoveš Delijom”, reći će neki.

Uredu, ako su to preduslovi, da se popišam po nečemu što je samo naše, zarad nečega što je i naše i njihovo, ja ne želim da me neko zove Delijom. Drugim rečima, ja sam tu zbog Zvezde, pevam njoj i samo njoj i jedna serija “Kati magiko” je sasvim dovoljno i prikladno po svim normalnim merilima. Toliko mogu da svarim i da shvatim. I koreografija sama bi bila dovoljan. 

Ali 40 minuta navijanja za Olimpijakosa?! To ne mogu.

Žao mi je samo što nismo ranije počeli da zviždimo i odjebali sve bratske veze, jer je tih zadnjih par minuta naša igra počela da liči na nešto. Momci su zapeli čim se zapelo na tribinama. 

Naravno, nije sve krivica navijača. Radonjić je po sada već utrvrđenom prvilu loše vodio bitnu utakmicu, Luka je bio neprepoznatljiv, Markusa su odsekli, mi smo igrali kao raspuštena banda, ali sve to pada u vodu kada je meni na samom kraju najjači utisak to što smo mi 36 minuta igrali prijateljsku utakmicu, a Olimpijakos svih 40 takmičarsku. Utisak mi je da smo mi danas trebali da delimo prvo mesto sa po 3 – 1 sa našom pravoslavnom braćom.

Ovako ostaje samo rasprava na društvenim mrežama. Žal za Neptunasom i bes. Bes jer smo ovo mogli na silu da dobijemo, iako nas nije išlo. Samo da smo svi pevali kao jedan. Ali dobro… Nije moje da sudim ko koliko voli Zvezdu. Nije moje da se mešam u stavove grupe koja je i najbolja i najgora stvar koja se desila klubu u isto vreme. Nije moje da pričam o tome da li je svrsishodnije pevati o Kosovu i Čedi dok tvoj klub igra. Nije moje da pričam o tome da Lafajetu i Spanulisu ništa neće značiti bratstvo i da će trpati u Atini još jače nego u Beogradu. Nije moje ni da se smejem jer me sve podsetilo na SFRJ i brastvo i jedinstvo. Nije moje da se stidim ako nam oni daju pobedu koja nam zafali, kao onomad oni onima.

Moje je da volim Zvezdu onako kako mislim da treba. A to je bezuslovno. Što znači samo nju i samo zbog nje. Da od nje ne uzmem nikada ništa i da joj uvek dam sve što imam. Srce, glas, dlan, neku kintu. 

Drugim rečima, vidimo se na ABA ligi. Tamo smo svi samo iz jedno jedinog razloga.

Додајте коментар

Кликните да бисте објавили коментар

Скочи на траку са алаткама