Blog

Ilija i Nemanja za prst na čelo i dubok uzdah

Autor: CZBG, Vladimir J

Na prvi pogled Ilija Krstić se ni po čemu ne razlikuje od ostalih desetogodišnjaka. Ide u peti razred, odličan je učenik, trenira fudbal. Ništa neobično. Osim što svakodnevno prelazi 240 kilometara kako bi stigao na trening!

Dolazi iz Milatovca, mesta kraj Kragujevca, a trenira fudbal u Crvenoj zvezdi. Svakodnevno putuje, toliko često da su ga zapmtili i vozači autobusa na relaciji Kragujevac – Beograd. Sam dolazi na autobus, sam putuje od autobuske stanice do balona gde treniraju, sam se vraća kući u Milatovac. Nekad se presvlači u putu jer ne može sve da postigne. I pored toga nikad nije zakasnio na trening. Nikad se nije žalio na umor.

Deža vi. Ne tako davno, Lastinim autobusom svakoga jutra putovao je jedan četrnaestogodišnjak iz Vrela. Destinacija je bila ista – Marakana. I tako tri godine. Iako su ga ljudi iz Zvezde proglasili kao netalentovanog, a nedugo zatim i njihove kolege sa druge strane Topčidarskog brda, ta nesvakidašnja priča se razvila u pravu fudbalsku bajku. Taj četrnaestogodišnjak danas ima 26. godina i prvotimac je Čelzija. Po mišljenjima mnogih, jedan je od najboljih veznih fudbalera na svetu.

Vreme će pokazati da li će Ilija dostići te fudbalske visine kao Nemanja Matić. Za to će biti potrebno da se mnoge kockice poklope. Iz ove prespektive posmatrano, to čak nije ni bitno. Bitna je poruka koju oni šalju svakog dana. Poruka koja je namenjena svima nama kojima je sve u životu „servirano“, a nas mrzi da pružimo ruku. I još kukamo.

[youtube id=”6bRWjU5maGY”]

Dodajte komentar

Kliknite da biste objavili komentar

Skoči na traku sa alatkama